Odgovor:1. Osnovno je pravilo da se muslimani obraćaju sudiji muslimanu ili instanci koja supstituira (zamjenjuje) funkciju kadije u slučaju nekog spora među njima. Međutim, kako u tim zemljama još uvijek ne postoji šerijatski sud kojemu bi se muslimani obraćali u slučaju brakorazvodnih problema, ne preostaje drugo nego da se musliman, koji je sklopio brak sukladno zakonima zemlje u kojoj boravi, povinuje odluci suda i primijeni odluku sudije nemuslimana o raskidu braka, budući da se ovaj musliman, sklapajući brak sukladno neislamskom zakonu, implicitno složio i sa njegovim posljedicama od kojih je i ta da se brak može raskinuti samo putem odluke suda. To se može smatrati jednom vrstom punomoćstva od strane muža, koje je kod većine pravnika dozvoljeno, makar ne bilo izričito učinjeno. Jedno od šerijatskopravnih načela glasi: Ono što je poznato običajem isto je kao i uvjetovano uvjetom. Primjena sudskih presuda, makar i od strane nešerijatskog suda, dozvoljena je radi općeg interesa, eliminacije nereda i anarhije i zaštite od nasilja.
2. Dozvoljeno je primiti donaciju od pojedinaca, organizacija, firmi, vlada, čak i ako preovladava mišljenje da se radi o, po Šerijatu, nezakonito stečenoj imovini, izuzev ako je u pitanju po sebi zabranjena imovina, poput alkohola i svinjskog mesa, budući da to ima tretman primanja hedije. Od momenta kada ta imovina pređe u vlasništvo islamske ustanove, odnosno muslimana, potpada pod odredbe Šerijata. Donacija se neće primiti od nemuslimana u dva slučaja: a) ako primanje donacije ima za posljedicu slabljenje lojalnosti muslimana njegovoj vjerskoj zajednici, b) ako je donacija uvjetovana uvjetom štetnim po interese muslimana.
Pitanje: Čitalac N.N. pita: 1. Da li se može dati sadekatu'l-fitr onome ko je zdrav, sposoban, nije punoljetan, neće da posti, a kad ga dobije troši za nedozvoljene stvari? 2. Može li se dati sadekatu'l-fitr domaćinu koji je dužan dati sadekatu'l-fitr? 3. Da li se nisab koji je propisan za 2004. godinu (1900 KM), odnosi na ležeći novac, kućne stvari, zemlju koju obrađujem, proizvod koji dobijam od zemlje ili zlato? 4. Da li je abdest ispravan ako se obavljaju samo njegovi farzovi, a ne i sunneti? 5. Da li je ispravno da imam zanijeti namaz, potom pođe govoriti o ravnanju safova, a tek onda donese tekbir? 6. Je li mi ispravno kupiti kurban od nemuslimana, ukoliko kurban nije bolji, a jeftiniji je?
Odgovor: 1. Sredstva sadekatul fitra daju se u one svrhe u koje i sredstva zekjata. Korisnike ovih sredstava odredio je Uzvišeni Allah u Kur’anu u suri Et-Tevbe, 60. ajet. Kod nas je odavno ustaljena praksa koja se pokazala izuzetno korisnom i opravdanom, da se sredstva sadekatul-fitra i zekjata daju u fond “Bejtul-mal” pri Rijasetu Islamske zajednice, a iz tog fonda se sredstva distribuiraju zakonitim korisnicima. Ako se zna da osoba troši novac koji dobije kao sadaku na nedozvoljene stvari ne treba joj ni davati novac, a posebno sredstva po osnovu navedenih obaveza. U pitanju se navodi da dotična osoba nije punoljetna i da neće da posti. Općepoznato je da osoba koja nije punoljetna (prema šerijatskom određenju punoljetstva) nije ni obavezna postiti. Zdrava i za rad sposobna osoba, a koja ne želi da radi, ne može biti korisnik sredstava sadekatul-fitra.
2. U prethodnom odgovoru je rečeno da je kod nas praksa da se sredstva sadekatul-fitra daju u fond “Bejtul-mal” putem organizirane akcije koju vodi Islamska zajednica preko svojih organa. Siromašna osoba, ako ima neke imovine, dužna je dati sadekatul-fitr, a može biti istovremeno i korisnik sredstava sadekatul-fitra.
3. Navedeni nisab odnosi se na novac koji je u tom iznosu prekogodinio (havl) kod vlasnika, bez obzira da Ii on “ležao” ili bio u opticaju kroz dionice, vrijednosne papire i sl., te na zlato i trgovačku robu. Nisab na stoku se određuje na poseban način, dok kod poljoprivrednih proizvoda nema nisaba (zekjat se daje na bilo koju količinu u iznosu od 10%, odnosno 5%, ovisno o načinu napajanja) prema hanefijskom mezhebu, a kod ostalih mezheba on iznosi približno 550 kg. Na kućne stvari (namještaj i sl.) ne daje se zekjat.
4. Takav abdest je ispravan, ali nije potpun i savršen.
5. Poravnavanje safova od strane imama nakon, naglas izgovorenog, nijeta neće poništiti njegov nijet te je takav namaz ispravan. Nijet (namjera klanjanja određenog namaza) treba biti prisutan kod donošenja početnog tekbira.
6. Dozvoljeno je kupiti kurban i od nemuslimana (ako ispunjava predviđene uvjete), ali je bolje i sigurnije kupiti ga od muslimana.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art528_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (2)
Preporod, br. 10/804, 15. maj 2005.; na pitanja odgovara dr. Enes Ljevaković
Datum: 18.08.2005.
Pitanje:
Medžlis Islamske zajednice Kakanj postavio je Vijeću za fetve pitanje sljedeće sadržine: U posljednje vrijeme u našim džamijama je sve više primjetno korištenje pomagala i različitih rekvizita za obavljanje namaza. U početku su bili taburei, manje stolice, zatim stolice sa naslonjačem, nakon toga klupe, sada i po nekoliko, i to u nekim džamijama i tapacirane. U novije vrijeme primjećujemo da se naručuju posebne stolice sa preklopima i mjestom za sedždu. U najviše slučajeva ovi ljudi su izvan saffova džemata, a i oni na stolicama se opiru da uđu u saff, te ostaju u ćoškovima džamija. Primijetno je i to da neki bez velikog razloga koriste klupu i stolice.
Imajući u vidu da ovo poprima sve veće razmjere u smislu povećanja broja klupa, stolica i različitih rekvizita kao i mijenjanje ambijenta uobičajenog izgleda naših džamija, mi vas molimo da nam pomognete u zauzimanju ispravnog i jedinstvenog stava u korištenju pomagala u namazu na osnovu kojeg ćemo, kao Medžlis, preko imama i džematskih odbora, postupiti na terenu. Mi želimo da u jednoj hutbi na našem terenu obradimo temu korištenja pomagala u namazu kod bolesnika pa bi nam vaš stav o ovom pitanju puno značio. Uz iskren selam, glavni imam MIZ Kakanj.
Odgovor:
Zahvaljujemo Medžlisu IZ Kakanj na iniciranju rasprave i zauzimanja stava o navedenom pitanju. Zaista je krajnje vrijeme da se zaustavi pogrešna praksa unošenja stolica, klupa, taburea i sličnih rekvizita i pomagala u naše džamije i mesdžide, čime se mijenja njihov uobičajeni ambijent i unutrašnji izgled. I ranije je bilo u našim mahalama i naseljima osoba sa različitim vrstama invaliditeta, ali nije bilo unošenja stolica i klupa i remećenja ustaljenog reda i rasporeda u džamijama. Navedena praksa, koja je nažalost sve prisutnija i raširenija u našim džamijama, nema šerijatskog uporišta ni opravdanja, nije bila prisutna ni u vrijeme Poslanika, a.s., i njegovih ashaba, nije prisutna, ili ne u ovoj mjeri, u džamijama diljem Islamskog svijeta, nije bila prisutna ranije ni kod nas, te je treba ukinuti i vratiti džamije u prijašnje stanje (bez klupa i stolica), jer su to obilježja vjerskih objekata nekih drugih religijskih zajednica. Osobe s invaliditetom, koje klanjaju namaz u džematu i u džamiji, trebaju zauzeti mjesto na kraju saffa i maksimalno se potruditi da klanjaju onako kako je propisano izvršavajući sve propisane radnje (stajanje, ruku‘, sedžda i sjedenje). U slučaju da to ne mogu, neka sjede u saffu naginjući se prilikom rukua naprijed, a prilikom sedžde nešto više, bez ikakvih rekvizitana kojima će činiti sedždu. Ako ni to nisu u stanju, neka klanjaju kod kuće, jer takvim osoboma nije obaveza klanjati u džeamatu u džamiju.
Na spomenutu neprikladnu praksu trebalo je blagovremeno reagirati, jer je lakše spriječiti nego liječiti. Nadam se da će osobe koje koriste navedena pomagala pravilno razumjeti naš stav, da se neće ljutiti i da će i same doprinijeti da naše džamije vrate svoj uobičajeni, primjereni, jednostavni ambijent i unutarnji izgled, jer ovaj stav nije usmjeren protiv invalida i hendikepiranih osoba, već ima za cilj sprječavanje mijenjanja unutrašnjeg izgleda džamije i reintegriranje navedenih osoba u saff.
Pitanje:
Džematski odbor Maoča Gornja i Donja, odnosno Inicijativni odbor za odobrenje saopštenja o umrloj osobi, traži od Rijaseta Islamske zajednice, odnosno reisu-l-uleme odobrenje za obavijest o umrloj osobi nakon proučenog salavata (salle). U podužem pismu navedeni Inicijativni odbor traži da se nakon proučene uobičajene salle putem razglasa na munari saopće podaci o tome ko je umro te kada i gdje će se obaviti dženaza. U obrazloženju zahtjeva navodi se da su oni pismo uputili glavnom imamu MIZ Brčko, koji ga je odbio s obrazloženjem da se radi o novotariji koju on neće dozvoliti. Neki članovi Odbora pokušali su riješiti sporno pitanje sa muftijom tuzlanskim, ali kako nisu dobili rješenje, organizirali su potpisivanje peticije i glasanje na zboru grada na MZ Maoča. Na zboru se 95% prisutnih izjasnilo da podržavaju prijedlog Odbora, a i veliki broj džematlija je potpisao peticiju podrške navedenoj inicijativi.
Inicijativni odbor traži da se udovolji njihovom zahtjevu ili, ako je to u suprotnosti sa vjerskim propisima, da se u pismenoj formi zabrani i drugim džematima navedena praksa.
Odgovor:
Dobro je da navedeni Inicijativni odbor traži mišljenje i stav nadležnog organa Islamske zajednice, ali je, nažalost, pogriješio u redoslijedu, odnosno prirodi poteza. Trebao je tražiti mišljenje i stav prije potpisivanja peticije i organiziranja zbora građana. Zapravo, kada su u pitanju vjerski propisi i upotreba vjerskih objekata Islamske zajednice, nema mjesta ni za kakve peticije niti zborove građana, jer to nije u njihovoj nadležnosti već u nadležnosti organa Islamske zajednice. Glavni imam MIZ Brčko je upotpunosti u pravu što ne dozvoljava takvu praksu, jer je doista u pitanju novotarija koja nema utemeljenje u šerijatskim izvorima, niti je prisutna u praksi i običajima muslimana bilo gdje u svijetu, pa ni kod nas doskora. Oglašavanje preseljenja na Ahiret neke osobe učenjem salle kod nas se uobičajilo tokom nekoliko posljednjih decenija bez jače osude uleme, te se na toj praksi treba i zadržati bez ikakvih drugih dodataka i informacija o umrlom, vremenu i mjestu klanjanja dženaze, budući da se te informacije danas mogu lahko saznati putem telefona i osmrtnica u novinama i na oglasnim tablama. Dakle, praksu iznošenja informacija o umrlom i dženazi nakon učenja salle treba ukinuti u svim mjestima i zadržati se samo na učenju salle.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art529_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (3)
Preporod, br. 11/805, 1. juni 2005.; na pitanja odgovara dr. Enes Ljevaković
Datum: 18.08.2005.
Pitanje:
Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Cazin poslao nam je pismo sa upitom sljedeće sadržine: Uvaženi! Dekretom Rijaseta IZ-e u BiH br. 03-HN-17/04 od 23. januara 2004. godine, prekinut je radni odnos imamu Gradske džamije u Cazinu, Pindžo Dervi, radi odlaska u starosnu penziju. Penzionisani imam se oglušio o odluke Islamske zajednice, i još uvijek imami u Gradskoj džamiji i pored toga što je i od organa države penzionisan.
Dekretom Rijaseta IZ-e u BiH br. 02-MO-2796/2004 od 16. 07. 2004. godine za imama Gradske džamije u Cazinu postavljen je Mujakić Said, koji, nažalost, do danas nije stupio na ovu dužnost zbog opstrukcija penzionisanog imama Pindžo Derve.
Naše pitanje glasi: Da li je šerijatski opravdano i valjano slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut dekret od strane poglavara Islamske zajednice i kojemu daljnje obavljanje imamske dužnosti nije institucionalno odobreno, odnosno, da li je valjana džuma-namaz klanjana za ovakvim imamom?
Odgovor:
Neshvatljivo je i neprihvatljivo da imamsku i hatibsku dužnost obavlja lice koje ne priznaje i ne poštuje odluke legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice na osnovu čijih ranijih odluka je obavljalo imamsko-hatibsku i muallimsku dužnost sve do penzionisanja. Lice koje je spremno da zarad ličnog interesa dovede u pitanje interese zajednie, njenu hijerarhiju i red, unoseći smutnju i podstičući na neposluh zajednici, ne zaslužuje da predvodi muslimane u džematu općenito, a posebno ne zaslužuje da imami džumu-namaz za čiju se valjanost u hanefijskom mezhebu uvjetuje da imam i hatib ima dozvolu (izun) od strane nadležne islamske vlasti. Ovaj se uvjet jasno naglašava u svim relevantnim hanefijskim fikhskim djelima (vidjeti npr. Meraqi-l-felah bi imdadil-fettah od Šurunbulalija, str. 191, EI-lhtijar li ta‘lil-muhtar od Ibn Mevduda el-Musulija, 1/82, Hašijetu Reddil-muhtar od Ibn Abidina, 2/139, El-fiqhul-islamijju ve edilletuhu od Vehbe Ez- Zuhajlija, 2/277.). Smisao navedenog uvjeta jeste spriječavanje smutnje, nereda, anarhije i sukobljavanja oko imameta. Služba imama i hatiba je izuzetno važna služba u islamskoj zajednici. Allahov Poslanik, a.s., je lično obavljao ovu službu, a po njegovom odobrenju i njegovi namjesnici i izaslanici. Tako su postupali poslije njega Hulefai rašidin, a kasnije i ostali muslimanski vladari. Danas dekrete imamima i hatibima u muslimanskim državama daju u većini slučajeva ministarstva vakufa ili ministarstva za islamska pitanja, odnosno nadležne uprave. Kod nas je to u nadleštvu reisu-l-uleme kao vrhovnog poglavara muslimana. Navedeno pitanje je od vitalnog značaja za očuvanje jedinstva Islamske zajednice te pojedinci ne bi smjeli svoje lične interese pretpostavljati općim; naročito je opasno ako tako postupaju službenici Islamske zajednice, koji su potpisivanjem ugovora o vršenju službe unutar Islamske zajednice prihvatili i obavezu poštivanja odluka njenih nadležnih organa, koje nisu u suprotnosti sa propisima Šerijata, te je drugačije postupanje iznevjeravanje preuzete obaveze, a Uzvišeni Allah naređuje: “O vjernici, ispunjavajte preuzete obaveze!” (EI-Maida, 1) “O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (En-Nisa’, 59) Ukoliko se neko ne slaže sa odlukom nadležnog organa Islamske zajednice, ili je smatra nelegalnom, nepravednom, neislamskom, postoji utvrđena precizna procedura i mehanizam osporavanja takve odluke. U konkretnom slučaju, osim penzionisanog imama odgovorne su i džematlije koji slijede razriješenog imama i podilaze njegovoj samovolji, dovodeći u pitanje valjanost džume-namaza koju klanjaju za dotičnim imamom, budući da je uvjet njene valjanosti u našemu mezhebu da imam i hatib ima dozvolu, odnosno dekret od strane nadležne islamske vlasti.
Dakle, nije šerijatski ispravno slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut dekret od strane poglavara Islamske zajednice niti je valjana džuma klanjana za ovakvim imamom, prema naučavanju hanefijskog mezheba.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art530_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (4)
Preporod, 12/806, 15. juni 2005.; na pitanja odgovara dr. Enes Ljevaković
Datum: 18.08.2005.
Pitanje:
Enver Husnić, imam MIZ Mostar, u svom pitanju kaže: Imam sam u džamiji Tabačici na području Medžlisa IZ Mostar. Nedavno se nisam složio sa jednom odlukom predsjednika Medžlisa. Naime, dozvolio je da se u sklopu već spomenute džamije otvori suvenirnica. Taj dio džamije koji je predviđen za suvenirnicu nalazi se odmah iza mahfila, ali je definitivno dio džamije predviđen za ženski dio džemata. Koliko sam ja upoznat, trgovine u džamiji nema i ne treba da bude. Možete li mi reći da li je ova odluka ispravna i smatra li se halalom? Najgore je što nekim mojim džematlijama ne mogu da objasnim ovakvu odluku (mada je ni ja ne smatram ispravnom) i onda dolazi do ogovaranja predsjednika Medžlisa u samoj džamiji od strane džematlija.
Odgovor:
Imam i džematlije navedene džamije su u pravu kada reagiraju na pogrješnu odluku da se dio džamije koji je predviđen za klanjanje (unutar same džamije) pretvara u trgovački prostor. Trgovina unutar džamije nije dozvoljena, budući da ona dekoncentriše klanjače, odvraća im pažnju, a nerijetko je i izvor prjevara, nesporazuma i svađa. Džamijski prostor treba biti takav da osigurava optimaIne uvjete za vršenje ibadeta kojima se vjernici približavaju Uzvišenome Allahu, dž. š., potiskujući dunjalučke probleme u drugi plan. Predsjednik Medžlisa je vjerovatno imao dobru namjeru - pribavljanje neophodnih finansijskih sredstava za nesmetano funkcioniranje spomenute džamije ili Medžlisa IZ -, što jeste legitimna namjera i cilj ali je sredstvo za njeno ostvarenje neprihvatljivo. Princip je u Šerijatu da cilj ne opravdava sredstvo. I jedno i drugo moraju biti u skladu sa Šerijatom. Suvenirnica i slične radnje mogu se otvarati uz džamiju, ako to ne remeti vanjski izgled džamije, i uz odobrenje nadležnih organa, ili u nekim nus-prostorijama, tako da se trgovina odvija van prostora u kome se klanja. Umjesto što ogovaraju predsjednika, džematlije se trebaju pobrinuti da pomognu Medžlisu IZ i njegovom predsjedniku kako bi osigurali neophodna sredstva za aktivnosti i funkcioniranje Medžlisa i ostalih organa i ustanova IZ. To je svakako teže od ogovaranja, ali je zato mnogo korisnije i svrsishodnije.
Pitanje:
Muslija ef. Čeliković u svome dopisu, koji sadrži dva pitanja, kaže: Tokom agresije na našu zemlju Rijaset IZ-e u BiH je donio odluku da vjerski službenici, u prvom redu imami, mogu izvršiti šerijatsko sklapanje braka samo ako je on sklopljen pred nadležnim državnim organom (u općinama). Odluka je donesena iz Vama poznatih razloga, tj. mnoge sestre koje su bile samo šerijatski vjenčane sa stranim državljanima su ostale hudovice iz raznih razloga: pogibija, talak (razvod braka)..., a nisu mogle ostvariti nikakva zakonska prava. Kako je odluka još na snazi, imami se susreću sa slijedećim problemom, što je i pitanje ovog dopisa: 1. Da li je moguće šerijatski vjenčati hudovicu koja je u vrijeme agresije ostala bez muža, a koja se ne želi vjenčati pred organima vlasti kako ne bi ostala bez stečenih prava pogibijom svoga muža? 2. Kako šerijatski vjenčati osobu čiji se muž vodi kao nestali u vrijeme agresije, a potraga za njim nije završena, te ko je nadležan da nestalu osobu proglasi umrlom?
Odgovor:
1. Službenik Islamske zajednice, odnosno imam, ne može obaviti šerijatsko vjenčanje žene sa takvim statusom budući da ga gore navedena odluka Rijaseta IZ-e kao i pozitivni zakonski propisi obavezuju da poštuje redoslijed i proceduru prilikom vjenčanja, da se prvo obavi vjenčanje pred matičarem, a potom pred imamom. Tajno vjenčanje nije u duhu islamske tradicije, koja nalaže oglašavanje sklapanja braka, izaziva konfuziju, nered i smutnju u društvu, čini prava tajno vjenčanih osoba, posebno žene, apsolutno nezaštićenim, a naslijeđivanje potpuno neizvjesnim. Da bi sačuvala jedno stečeno pravo žena u tajno sklopljenom braku rizikuje, ili preciznije, žrtvuje mnoga prava koja brak inače podrazumijeva. Tajno sklopljeni brak podrazumijeva i obmanu nadležnih organa u cilju zadržavanja stečenog prava po osnovu pogibije muža, a koje se gubi novom udajom, pa se i iz tog razloga ne može odobriti.
2. Za proglašenje nestale osobe umrlom nadležan je sud. Prema imam-i Maliku i Ahmedu sudija ima pravo raskinuti brak izmedu nestalog muža i njegove supruge, na njen zahtjev, nakon proteka četiri godine od momenta nestalosti, te nakon raskida braka i isteka iddeta (postbračnog pričeka), koji u slučaju smrti traje četiri mjeseca i deset dana, žena može zasnovati novu bračnu zajednicu ukoliko to želi. Prema hanefijskim i šafiijskim pravnicima nestalost nije razlog za raskid braka. Mišljenje malikija i hanbelija je prihvatljivije u ovom pitanju i na tragu je veće zaštite prava žene. Prema tome, supruga nestalog muža ima pravo tražiti od suda proglašenje nestale osobe umrlom nakon što proteknu četiri godine od momenta nestanka, čime se gasi i njihov brak, te nakon toga po proteku perioda iddeta od četiri mjeseca i deset dana žena ima pravo sklopiti novi brak.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art531_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (5)
Preporod, br. 13/807, 1. juli 2005.; na pitanja odgovara dr. Enes Ljevaković
Datum: 18.08.2005.
Pitanje:
Muradif Rekić iz Banja Luke postavio je sljedeća pitanja: 1. Da li mi je dozvoljeno klanjati noćni namaz ako se probudim u neko doba noći, a već sam ranije klanjao vitr-namaz? 2. Da li je dozvoljeno poslije završetka namaza (proučena namaska dova i Fatiha) ostati sjediti i učiti neke dove (za hajr, nafaku, sreću i sl.) na bosanskom jeziku, a ako nije dozvoljeno da li se može učiti istigfar i da li su ta učenja novotarija? 3. Da li je dozvoljeno na sedždi učiti osim “subhane rabbijele‘ala” još neku kraću dovu kao npr. “rabbenagfirli ve li validejje”? Molim Vas da mi precizno i konkretno odgovorite.
Odgovor:
1. Dozvoljeno je pod uvjetom da to ne pređe u običaj i postane stalna praksa. Ako se to stalno ponavlja onda je bolje vitr-namaz umjesto uz jacijski namaz klanjati poslije noćnog nafila namaza. 2. Dozvoljeno je ostati sjediti i učiti dove na bosanskom jeziku nakon završenog namaza kao što je dozvoljeno učiti istigfar ili bilo koju drugu dovu lijepog sadržaja na bilo kojem jeziku. 3. Prema hanefjskom mezhebu musallija na sedždi u farz namazu, osim “subhane rabbijel-e‘ala”, neće učiti nikakve druge dove. Hadisi u kojima se navodi učenje drugih dova, prema tumačenju našega mezheba, odnose se na nafile. No, ako bi musallija i proučio neku od uobičajenih dova na sedždi namaz bi mu bio ispravan. Za tvrdnju da je učenje dova na sedždi, mimo navedenog tesbiha, mekruh nema valjanih dokaza u šerijatskim izvorima.
Pitanje: Muhamed Alije Trako iz Visokog postavio je pitanje sljedeće sadržine: Prije tri godine postavio sam obilježje na kabur moje žene u obliku dva sasvim jednostavno obrađena kamena visine oko 70 cm. Sin insistira na postavljanju uobičajenih obilježja (nišana) sa natpisom (tarihom) kako ne bi odstupili od običajnog prava. Mišljenja sam da ovim mojim postupkom oživljavam Sunnet Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., dok sin, koji naginje sufijskim učenjima, dokazuje mi da je ovaj postupak fesad. Napominjem, u raspravi po ovoj temi nije bilo elemenata svađe sa sinom te da nisam obavljao nikakve bošnjačke običaje oko merhume osim dženaze namaza i dove. Napominjem, također, da ne pripadam grupaciji takozvanih vehabija i ne držim puno ni do jednog mezheba; veliki sam poklonik praktikovanja i oživljavanja Sunneta Allahova Poslanika. Još ću navesti riječi Safvet-bega Bašagića: “ako je na dobru budi sam”, tj. mimo svijeta, što me je direktno ponukalo da potražim odgovor i rješenje ovog problema, pa se nadam i Allaha molim da ste u potpunosti razumjeli povod pitanja i nadam se da će te angažovati najeminentnije stručnjake da mi odgovore u nekom od narednih brojeva ili direktno putem pošte. U iščekivanju odgovora najljepše vas selami Muhamed Alije Trako.
Odgovor: Za odgovor na navedeno pitanje irelevantno je da li pitalac pripada grupaciji tzv. vehabija ili ne, ali držimo da izjava neke osobe kako “ne drži puno ni do jednog mezheba” zavređuje pažnju i osvrt. Iz nje bi se moglo razumjeti da je ona odraz umišljenosti i uobraženosti, te nipodaštavanja rezultata rada najvećih stručnjaka i poznavalaca Šerijata, budući da su priznati ehli sunnetski mezhebi rezultat razumijevanja i tumačenja izvora Šerijata od strane najeminentnije uleme ummeta.
Vaš slučaj je specifičan zato što ste kao pripadnik starije generacije Bošnjaka odstupili od njihove uobičajene prakse vezane za podizanje nišana umrloj osobi sa ispisanim tarihom (imenom i prezimenom osobe te datumom njenog rođenja i smrti), zadovoljavajući se sa postavljanjem dva jednostavno obrađena kamena, bez ispisana tariha, dok se vaš sin zalaže za uobičajenu praksu pisanja tariha na nišanima. U sukobu stare i mlade generacije obično se stara generacija zalagala za očuvanje ustaljene prakse, dok je nova generacija težila promjeni. U vašem slučaju imamo obrnutu situaciju. I to je jedan od paradoksa naše situacije i našeg vremena. Za pohvalu je vaša želja i nastojanje za oživljavanjem Sunneta Allahova Poslanika, a. s., ali to nebi trebalo značiti i podrazumijevati eliminaciju naše općeprihvaćene prakse podizanja nišana sa tarihorn koja ne odstupa u bitnim elementima od šerijatskih propisa u navedenom pitanju. Nema nikakve šerijatske smetnje da se na nišanu ispiše tarih. Tarihi na nišanima su iznimno važan izvor podataka i informacija o stanovništvu, njihovom kretanju i povijesti u našim krajevima, imaju svoju kulturološku vrijednost koja se ne smije zanemariti, a oživljavanje Sunneta može se vršiti na brojne druge načine i manifestacije i mimo izostavljanja tariha na nišanima. Vaš postupak je sukladan propisima Šerijata, ali ni stav vašeg sina nije u suprotnosti sa duhom islamskih propisa, te ne vidim nikakve smetnje da ne udovoljite želji sina da ispiše tarih na nišanu svoje majke, poput drugih nišana.
Napomena: Na ostala pristigla pitanja odgovorit ćemo u nekom od narednih brojeva Preporoda, ili izravno na adresu pošiljaoca.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art532_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (6)
Preporod, br. 14-15/808-809, 15. juli 2005.; na pitanja odgovara dr. Enes Ljevaković
Datum: 18.08.2005.
Pitanje:
Emir iz dijaspore pita: Uvaženi profesore,
Mnogi naši džemati u dijaspori obavljaju tevhide sa učenjem hatmi i Ja-sina povodom obilježavanja desetogodišnjice genocida nad muslimanima Srebrenice. Interesira me da li ovakav način obilježavanja zločina u Srebrenici ima ikakve osnove u vjeri i postoji li neki drugi način da se sve to obilježi?
Odgovor:
Učenje Kur’ana (hatma, Ja-sin) i zikr bilo kojim povodom, koji sam po sebi nije zabranjen, smatram dozvoljenim. Postoji opća naredba i preporuka da se uči Kur’an i zikr čini Uzvišenome Allahu, pa ne smeta da se to čini i u navedenom povodu. Ne vidim ništa loše u tome da se vjernici okupe, uče Kur’an, čine zikr i čuju vazu-nasihat. Naprotiv, sve su to u islamu preporučena djela i radnje. Tako su uobičajili bosanski muslimani. Neki obilježavaju srebrenič ku i slične tragedije na neke druge načine: organiziranjem naučnih skupova, marševa, putem izložbi umjetničkih djela kao što su slike, fotografije, književna djela i sl. Sve su to korisni načini podsjećanja na genocid, zločin, smrt, pod uvjetom da ne sadrže nešto što je Šerijatom zabranjeno. Stoga nema smetnje da se prihvati i u pitanju naznačeni način obilježavanja stradanja muslimana u Srebrenici. Onaj ko smatra da takav način obilježavanja genocida nije dozvoljen, slobodan je ne sudjelovati u njemu i opredijeliti se za način koji drži primjerenim.
Pitanje:
Šaban Srebrenica (ili iz Srebrenice) postavio je nekoliko pitanja u vezi zekata: 1. Na koji način i koliko da podijelim zekata na med? Ove godine, ako Allah da, očekujem prinos od oko 800 kg. Koliko treba na to dati zekata i da li ga mogu dati u medu (naturi)? Da li ga mogu dati u neku od medresa ili neku drugu ustanovu za prikupljanje zekata? Prošle godine sam dao oko 50 kg meda u protuvrijednosti u novcu, tj. odradio sam na lokalnom mektebu neke radove na mihrabu u vrijednosti toga iznosa. Da li mogu na taj način izvršiti obavezu davanja zekata, tj. da uradim i druge radove na obnovi i popravci, ili možda da kupim koji tepih i sl.? 2. Da li se može podijeliti zekat bolesnicima i slabostojećim osobama koje ne obavljaju redovno namaz? 3. Ako čovjek u trenutku prispijeća zekata ima nekog duga, npr. kredit u banci na godinu dana, kako u tom slučaju postupiti?
Odgovor: 1. Za svaku pohvalu je nastojanje Šabana da izvrši svoju obavezu davanja zekata. Međutim, u načinu realizacije je pogriješio, što ćemo pojasniti u odgovorima na postavljena pitanja.
Zekat na med iznosi desetinu prihoda. Dakle, na 800 kg daje se 80 kg. Može se dati u naturi, a može i u protuvrijednosti u novcu prema tržišnoj vrijednosti meda u momentu izvršenja obaveze. Ta obaveza se ne može izvršiti putem vršenja radova na mektebu ili džamiji i sličnim hajratima (kupovanje tepiha), jer se radi o posve odvojenim ustanovama i poslovima koje ne treba miješati i jedne drugim uvjetovati. Zekat se kod nas daje, prema ranijem idžtihadu i fetvi Rijaseta Islamske zajednice, odnosno Vrhovnog islamskog starješinstva, u fond “Bejtu-l-mal” iz kojega se finansiraju odgojno-obrazovne ustanove Islamske zajednice i djelatnosti islamskog da‘veta. Ova fetva je i dalje na snazi.
Medrese kao i druge ustanove IZ ne bi trebale direktno preuzimati zekat i koristiti ga za svoje potrebe, budući da time narušavaju jedinstvo organizacije prikupljanja zekata koju vodi Rijaset Islamske zajednice. 2. Osobe koje izostavljau namaz, makar i ponekad, čine veliki grijeh za koji se u Poslanikovoj, a. s., tradiciji navodi da predstavlja ostavljanje vjere (“Namaz je stub vjere, pa ko ga ostavlja, ostavlja vjeru”). Ako takva osoba uopće ne haje za vjeru, nije dozvoljeno dati joj zekat. Zekat se u principu može dati griješniku, ako je siromašan, u nadi da će ga to pomoći da se okani griješenja. Rekli smo u odgovoru na prethodno pitanje da se kod nas sredstva zekata daju u “Bejtu-l-mal” iz kojega se distribuiraju prema prioritetima koje određuje Rijaset Islamske zajednice. 3. Ako je obaveza vraćanja duga prispjela, izuzet će se cjelokupan iznos duga iz imovinske mase na koju se daje zekat. Ako dug ima stabilne rokove vraćanja, iz obaveze zekata će se izuzeti samo ona rata koja se mora isplatiti u toku tekuće zekatske godine (havl).
Napomena: Na ostala pristigla pitanja odgovorit ćemo u nekom od narednih brojeva Preporoda, ili izravno na adresu pošiljaoca.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art533_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (7)
Preporod, br. 16/810, 31. juli 2005.; na pitanja odgovara dr. Enes Ljevaković
Datum: 18.08.2005.
Pitanje:
Haris Hojkurić postavio je slijedeće pitanje:
Jedno danas iznimno važno i teško pitanje muči kako muslimane tako i nemuslimane, a to je GMO (genetski modifikovani organizmi). Da li je muslimanima halal takva hrana?
Odgovor:
GMO su jedan od rezultata ubrzanog i često nekontroliranog naučnog razvoja i napretka. Dosadašnje ocjene o štetnosti i korisnosti hrane proizvedene od genetski modificiranih organizama su oprečne. Očito je da je sve to još u fazi ispitivanja i eksperimenata. Otuda je još uvijek rano za definitivni sud o šerijatskopravnom tretmanu ove vrste hrane, budući da on ovisi o naučnoj (medicinskoj) ocjeni (ne)štetnosti upotrebe iste. Ako se utvrdi da nema štetnih posljedica po ljudski organizam i okolinu, dozvoljeno je (halal) koristiti takvu hranu, uprotivnom, zabranjeno je. Dakle, u ovom i sličnim pitanjima koja nisu izravno regulisana u objavljenom Zakonu (Šerijatu), uzima se u obzir stav nauke o štetnosti i korisnosti upotrebe neke stvari. Ako šteta od upotrebe neke stvari preovladava, ona je zabranjena i obratno. Dok se situacija oko GMO ne razjasni i naučno potpuno ne ispita i rasvijetli, treba biti oprezan i izbjegavati rizik nanošenja štete sebi, porodici i drugim ljudima.
Pitanje:
Muamer H. pita:
1. Da li je muslimanu haram raditi kao ginekolog? 2. Da li novac koji sam dobio u nasljedstvo mogu koristiti za odlazak na hadž?
Odgovor:
1. Muslimanu nije haram raditi kao ginekolog zato što ginekolog treba i muškarcima kao i ženama, mada žene vjerovatno češće posjećuju ginekologa. Budući da ima i muških pacijenata kojima je potreban ginekolog, bavljenje ovim poslom od strane muškaraca kao i od strane žena spada u tzv. fardi-kifaje (solidarne) dužnosti. Drugo je pitanje kako organizirati prijem i pregled pacijenata. Dužnost je muslimana, ako mu treba ginekolog, da insistira da ga pregleda ginekolog muškarac, a muslimanku ginekolog žena. Ako to nije moguće, zbog nedostatka kadrova ili nekih vanrednih okolnosti, nema smetnje da se, u granicama nužnog, obavi pregled i od strane ljekara suprotnog pola, jer Allah nikoga ne opterećuje osim onoliko koliko je u stanju podnijeti. Budući da među pacijentima kojima je potreban ginekološki pregled ima znatno više žena, to bi se za ovo zanimanje žene trebale opredjeljivati više nego muškarci.
2. Naslijeđenim novcem se može obaviti hadž i s time je obaveza izvršena, mada ta sredstva nisu stečena vlastitim trudom. Imovina iz nasljedstva prelazi u vlasništvo nasljednika u momentu smrti ostavitelja, te je u navedenom slučaju hadž obavljen sredstvima koja su u vlasništvu obveznika.
Pitanje:
Esselamu Alejkum, uvaženi efendija. Šaljemo Vam nekoliko pitanja ispred našeg džemata (Islamskog kulturnog centra iz Chicaga). Pitanja ocijenite da li su za javnu ili INTERNU upotrebu. Očekivamo odgovore što prije. Da Vas Allah dž.š. pomiluje Rahmetom! Selam,
M.I.
Gledajući snimak prenosa dženaze u Srebrenici, bio sam pomalo zbunjen brojem nedostataka koje su iskazali visoki funkcioneri Islamske zajednice.
1. Da li je u skladu sa našim hanefijskim mezhebom da se donosi fetva koja nije u skladu sa propisima hanefijskog mezheba o klanjanju podne i ikindije namaza, skraćeno i sastavljeno?
2. Zar se nije mogao naći imam koji bi proučio “sallu” bez grešaka?
3. Prema našem mezhebu, koliko znam, nijjet (namjeru) treba izgovoriti. Svi smo to u mektebima učili. Da li je Reis-efendi, kao vrhovni muftija Islamske Zajednice u BiH napravio prijestup kada je umjesto da kaže da svi zanijete podne namaz rekao: “Nijjet je u srcu” (En-nijjetu fil-qalbi)?
4. Nekoliko muftija, među kojima i muftija domaćin, vezali su ruke na kijamu suprotno hanefijskom mezhebu, iznad pupka i niže laktova Kako to objašnjavate?
5. Reis-efendija daje dozvolu da se počne sa ukopom opisujući mezar kao “vječno boravište.”
Odgovore na ova pitanja smatramo važnim tim prije što je čitav događaj prenošen televizijski i što su mnoge džematlije u mom prisustvu postavljali ova i još neka pitanja.
Odgovor:
Džematlije imaju pravo da se interesiraju za javne postupke svojih vjerskih funkcionera i predvodnika. No katkada to interesovanje prelazi u cjepidlačenje i traženje dlake u jajetu (u konkretnom slučaju: mezhebsko čistunstvo) kao u slučaju navedenih primjedbi na neke mezhebske nedoslijednosti funkcionera čija se imena spominju u pitanju, a u vezi dženaze srebreničkim žrtvama genocida. Doista je genocid u Srebrenici tragedija planetarnog karaktera i značaja, tako da je pomalo čudno da neko, pored sedam stotina tabuta sa kostima žrtava, i sjećanja na više hiljada nevino ubijenih ljudi, uopće primjećuje navedene mezhebske nedoslijednosti. Ali očito je da ima onih kojima su ta pitanja važna, osobito u kontekstu iznimne brige za mezhebsko čistunstvo, pa ću ukratko odgovoriti na spomenuta pitanja.
1. Prema Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u ibadetskim pitanjima primjenjuje se hanefijski mezheb. No to ne znači da je u određenim slučajevima i posebnim okolnostima zabranjeno primijeniti propis drugog priznatog ehl-i sunnetskog mezheba. Naprotiv, inkluzivni pristup različitim fikhskim mezhebima dominira u savremenim muslimanskim društvima i zajednicama. Mezhebsko čistunstvo i striktno pridržavanje propisa određenog mezheba, bez ikakvog odstupanja, danas je, čini mi se, anahrono i prevaziđeno. Iz razloga pravne sigurnosti i sprječavanja anarhije i smutnje, potrebno je i korisno okvirno se držati jednog mezheba, ali to niukojem slučaju ne znači da se u datom momentu u određenom slučaju, kada je to očito korisno i svrsishodno, ne može donijeti fetva (pravno rješenje) od strane nadležnog lica ili organa o primjeni rješenja nekog drugog mezheba, pod uvjetom da to rješenje ima šerijatsko utemeljenje i opravdanje.
Kada je u pitanju skraćivanje namaza, za musafira je ono vadžib i to nije sporno u hanefijskom ili nekom drugom od priznatih mezheba. Spajanje podnevskog i ikindijskog, odnosno akšamskog i jacijskog namaza, prema hanefijskom mezhebu, dozvoljeno je samo hadžijama na Mini i Muzdelifi, dok to ostali mezhebi smatraju općenito dozvoljenim za musafire, pozivajući se na više hadisa koji o tome govore. Spajanje navedenih namaza za musafira je veća i važnija olakšica od skraćivanja namaza, a intencija je da se musafiru olakša blagovremeno obavljanje namaza, te se može smatrati opravdanom i utemeljenom fetva da se u navedenom slučaju podne i ikindija namaz klanjaju skraćeno i spojeno. Takav postupak je olakšao muslimanima koji su prisustvovali dženazi u Potočarima da izvrše svoju obavezu, a ništa nije umanjio od vrijednosti hanefijskog mezheba niti je ugrozio njihovu pripadnost ovom mezhebu.
2. Nisam pratio učenje salle na navedenom skupu, pa ne mogu ništa reći o eventualnim greškama učača. U svakom slučaju, u navedenoj i sličnim prilikama učenje treba prepustiti provjerenim učačima, ali i oni mogu katkada pogriješiti.
3. Reisu-l-ulema nije napravio prijestup kada je rekao da je “nijjet u srcu”. To je tačna konstatacija, što ne negira mogućnost da se nijjet (namjera) srca i verbalno potvrdi.
4. Način vezanja ruku u namazu nije od suštinske važnosti za valjanost namaza, pa u tome ne treba previše cjepidlačiti. Prema hanefijskom mezhebu muškarci u namazu vežu ruke ispod pupka, ali ako ih svežu iznad ili na samom pupku, namaz je svakako ispravan.
5. Mezar nije “vječno boravište” već usputna stanica na putu za vječno boravište i Reisu-l- ulema to dobro zna i na to je mislio kada je izrekao navedenu sintagmu.
U navedenim pitanjima je poruka i pouka za naše predvodnike i funkcionere da u svojim javnim nastupima budu pažljivi, jer se, očito je, svaki njihov postupak dobro prati i analizira.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/art534_0.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (8)
Preporod, br. 17/811, 1. septembar 2005., str. 15.; na pitanja odgovora dr. Enes Ljevaković
Datum: 31.08.2005.
Ispravka:
U Preporodu od 15.08.2005. god., u odgovoru na prvo pitanje čitaoca M. I. iz Čikaga, potkrala se omaška tako da umjesto riječi na Mini treba da stoji: na Arefatu.
Pitanje:
1. Želio bih da pojasnite fikhsko pravilo o pitanju učenja “Tundžina salavata” kao sastavnog dijela zikra poslije namaza, i 2. da pojasnite koja je funkcija fetva-i emina, te da li se imami, uposleni u Islamskoj zajednici, moraju pridržavati njegovih fetvi, pita Mevludin Smajlović iz Sarajeva.
Odgovor:
1. Nije mi poznato da je Resulullah, a. s., učio poslije namaza, kao dio tradicionalnog poslijenamaskog zikra, navedeni salavat, a posebno ne redovno poslije svakog namaza, što su uobičajili neki naši imami. Smatram da se navedeni salavat može ponekad proučiti i prije i poslije namaza kao i u bilo koje drugo vrijeme, budući da ima lijep sadržaj, ali bi trebalo izbjegavati redovno učenje ovoga salavata poslije namaza kako se ne bi stekao dojam da je to učenje bilo praksa Resulullaha, a. s. 2. Funkcija fetva-i emin je uvedena, ili bolje reći, ponovo uspostavljena nakon višedecenijskog prekida, ove godine istodobno sa formiranjem Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zaduženje fetva-i emina precizirano je Pravilima Vijeća i odnosi se uglavnom na rad i aktivnosti samoga Vijeća. Na osnovu ovlaštenja Reisu-l-uleme, koji je po funkciji vrhovni muftije IZ BiH i predsjednik Vijeća za fetve, fetva-i emin daje odgovore na pitanja čitalaca u Preporodu. Po svojoj pravnoj prirodi, fetva je stručno mišljenje o nekom šerijatsko pravnom pitanju utemeljeno na validnom šerijatskom dokazu i konsultativnog je karaktera, osim ako njenu primjenu ne sankcionira izvršni ili neki drugi nadležni organ i učini je obavezujućom za lica i organe kojima je nadređen. Onaj ko postupa drugačije sam snosi odgovornost za svoj izbor. Naša intencija treba biti, na validnim šerijatskim izvorima utemeljeno, ujednačavanje vjerske prakse u našim džematima, koliko god je to moguće. Odgovori na pitanja u Preporodu imaju, između ostalog, i tu svrhu.
Pitanje:
Mašić Murata Omer iz Bihaća poslao nam je poduže pismo u kojem objašnjava svoj problem, koji je na svoj način specifičan, ali i paradigmatičan, te ga stoga i navodimo u ovoj rubrici sa željom da ukažemo na neke propuste u našim džematima koji remete međuljudske odnose. Naime, kako tvrdi navedeni džematlija, mjesni imam i džematski odbor su zaključali džamiju poslije klanjanja džume namaza i na taj način spriječili vjernike koji su došli klanjati dženazu namaz i ispratiti na Ahiret njegovog oca. Omer postavlja pitanje: Ima li iko mandat u Islamskoj zajednici u BiH ili: Ima li iko ovlaštenje utemeljeno na Ustavu IZ BiH da zaključava džamiju i da zabranjuje pristup i klanjanje redovne ikindije namaza za više od stotinu ljudi koji su došli da isprate rahmetli Murata Mašića?
Odgovor:
Kako ne poznajem Omera niti mjesnog imama, niti sve detalje vezane za navedeni slučaj, odgovorit ću načelno na postavljeno pitanje. Ovaj slučaj je paradigmatičan iz razloga što nam ukazuje na štetne posljedice koje nastaju uslijed nepoštivanja procedure i pravila rada džemata. Jedinstvo džemata i dobri međuljudski odnosi moraju biti iznad pojedinačnih kaprica i nezadovoljstava. Sticajem okolnosti čuo sam da se navedeni džematlija iščlanio iz džemata u kojemu je trebala biti klanjana dženaza i ikindija namaz i učlanio se u drugi džemat te da je dženazu trebao predvoditi imam iz drugog džemata bez saglasnosti mjesnog imama. Takav postupak je izazvao reakciju druge strane i nastao je problem i došlo je do poremećaja međuljudskih odnosa. Osnovno je pravilo i praksa da se članarina plaća u džematu u kojemu se živi i da dženazu klanja mjesni imam. Izuzetno, uz obostrano zadpvoljstvo i razumijevanje, navedena pitanja se mogu i drugačije riješiti. Na pitanje Mašića Omera može se odgovoriti i potvrdno i odrično. Ako je u pitanju normalna situacija niko nema pravo spriječiti muslimana da klanja namaz u džamiji. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
“Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje...” (Al-Baqara, 114.)
“Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi?” (Al-'Alaq, 9. – 10.)
Međutim, ako neko ima namjeru unijeti nered i smutnju u džemat, obaveza je spriječiti to na adekvatan i primjeren način, pa i po cijenu zatvaranja džamije, jer je Resulullah, a. s., naredio da se sruši jedna džamija u Medini koja je napravljena s ciljem da se unese nered, smutnja i pometnja u redove muslimana, tzv. “slučaj mesdžidu dirar”. Sve džematlije, a posebno imami, moraju voditi računa o redu, proceduri i pravilima ponašanja u džematu, jer je to bitna pretpostavka očuvanja dobrih međuljudskih odnosa i napretka zajednice i džemata.
Napomena: Na ostala pristigla pitanja odgovorit ćemo u nekom od narednih brojeva Preporoda, ili izravno na adresu pošiljaoca.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/Fetve-Vijeca-za-fetve-BiH-8.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (9)
Preporod, br. 18/812, 15. septembar 2005. i br. 19/813, 01. oktobar 2005.; na pitanja odgovora dr. Enes Ljevaković
Datum: 05.10.2005.
Pitanja:
1. Kupujem i prodajem stvari, kao npr. mobitele, ali nemam registrovanu firmu. Da li su mi dozvoljene te pare s obzirom da ne plaćam nikakav porez?
2. Da li je dozvoljeno proslavljanje rođendana s mevludom, učenjem Kur'ana i da li je uopće dozvoljeno slaviti, čestitati i kupovati darove za rođendan?
3. Ako smo pozvani na nečiju sedminu ili četeresnicu, smijemo li se okupljati kod ožalošćenog? Poznato mi je da je to adet, ali da li je bliži dobrom ili lošem?
4. Ako se za novac prouči Kur’an ima li taj umrli ikakve koristi od tog ibadeta?
5. Da li je žena u braku obavezna, bez obzira da li radi ili ne, obavljati kućne poslove kao što su kuhanje, čišćenje i sl., ili se o tome supružnici trebaju dogovoriti prije ili u braku?
6. Da li je dozvoljen javni kritički osvrt na političare, imame (hodže), profesore itd.? Tretira li se to kao ogovaranje?
7. Da li je dozvoljeno klanjati s gelom u kosi koji u sebi sadrži alkohol, koristiti sprej (osvježivač) za usta u kojem ima alkohola, i da li je dozvoljeno koristiti alkohol u svrhu liječenja?
8. Mora li se nenamjerno pokvareni post napostiti s obzirom da nema grijeha?
9. Da li je dozvoljeno držati ribe u akvarijumu ili ptice u kafezu u kući?
10. Da li je dozvoljen odlazak muslimanu na bazen gdje se nalaze i muškarci i žene?
11. Da li je dozvoljeno djevojci ili ženi darovati za godišnjicu ili poseban datum neki poklon?
12. Da li je dozvoljeno raditi u firmi ili prodavnici koja prodaje između ostalog i alkohol te u banci koja posluje na kamatnoj osnovi?
Odgovori:
1. Prodaja imovine kupcu izravno, bez posredovanja firme ili trećeg lica, u Šerijatu je dozvljena. Izbjegavanje plaćanja poreza i prometovanje u tzv. sivoj ekonomiji ili crnom tržištu zabranjeno je pozitivnim državnim zakonima. Opći je interes društva i zajednice, pa i pojedinaca, uredno plaćanje poreza, jer se time osigurava nesmetano funkcionisanje javnih službi (školstvo, zdravstvo, sudstvo, policija, vojska, socijalni sektor, komunalne usluge) bez kojih nije moguće zamisliti održavanje reda, mira i poretka u državi i društvu. Anarhija i nered su gori od poretka makar on i ne bio islamski i pravedan u cijelosti.
2. Obilježavanje ili proslavljanje rođendana nema utemeljenje u islamskoj tradiciji i treba ga izbjegavati. Ako se ono posmatra kao jedna vrsta adeta (običaj), onda nema osnova da se okvalificira ni kao zabranjeno (haram), jer su svi adeti i poslovi u osnovi dozvoljeni ukoliko nisu po svom sadržaju ili nekom svojstvu zabranjeni i oprečni Šerijatu. Klonjenje šubheli (sumnjivih) stvari i poslova, bolje je i sigurnije. Poslanik, a.s., kaže: “Halal je jasan, haram je jasan, a između tog dvoga su sumnjive stvari. Ko se kloni sumnjivih stvari osigurao je svoju vjeru i čast.”
3. Na ovo pitanje moglo bi se odgovoriti kao i na prethodno. Ako se sedmina i četeresnica posmatraju kao adet, bliži su dobrom adetu, ali, ako te posjete opterećuju psihički, fizički ili finansijski porodicu umrle osobe, onda su bliži lošem adetu.
4. Učenje Kur’ana ne smije biti predmet klasične trgovine, najma, pogađanja i sl. Hedija koju učač Kur'ana dobije od darodavca je dozvoljena. Postoji mišljenje dobrog dijela uleme da umrla osoba ima koristi od učenja Kur'ana, kao i od drugih dobrih djela, koje za njenu dušu pokloni izvršilac na molbu treće osobe. Neki alimi smatraju da od učenja Kur'ana, klanjanja namaza, posta i sl. korist ima samo počinilac, a ne i naručilac, odnosno umrla osoba za čiju se dušu namjenjuje, posebno ako je ono rezultat prethodne finansijske nagodbe.
5. Šerijat izričito niti duži niti oslobađa suprugu od obavljanja kućnih poslova. To je stvar običaja, konvencije i dogovora supružnika prilikom sklapanja ili tokom trajanja braka.
6. Dozvoljen je, a katkada poželjan ili čak obligatan, javni kritički osvrt na političare, imame, profesore i druge javne radnike, ali uz određene uvjete od kojih ću spomenuti neke:
Da je kritičar siguran da je dotična osoba učinila ono što joj pripisuje; da je siguran da je djelo za koju optužuje osobu šerijatski zabranjeno ili pokuđeno - grijeh; da nije moguće efikasno na diskretan način ukazati na grješku i da pretegne mišljenje da javna kritika neće izazvati smutnju, nered i veću štetu za zajednicu od potencijalne koristi od ukazivanja na grješku. U protivnom, takva bi se kritika mogla okvalificirati kao ogovaranje ili sijanje smutnje.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6.) “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!” (El-Hudžurat, 12.)
7. Dozvoljeno je klanjati s gelom u kosi, ali je svakako bolje ne koristiti preparate koji u svom sastavu imaju alkohola. Muslimani se ne trebaju povoditi za drugima u onome što nije od očite koristi, kao što su modni trendovi i sl. Osvježivač za usta na bazi alkohola nije dozvoljeno koristiti, jer postoje alternativni osvježivači. Poslanik, a.s., kaže: “Ostavi ono u šta imaš sumnje i prihvati se onog u šta ne sumnjaš.” Liječenje alkoholom je dozvoljeno samo u slučaju nužnosti, tj. kada ne postoji efikasan alternativni lijek.
8. Ako se post nenamjerno “pokvari” uslijed zaborava, postač će nastaviti s postom i nije obavezan napostiti taj dan shodno hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, a zabilježen je u dva Sahiha, da je Allahov Poslanik, a. s., rekao:
Kada neko od vas zaboravi da posti pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer ga je to, zaista, Allah nahranio i napojio.
Međutim, ako ono što inače kvari post dospije u utrobu grješkom, nehatom, prema mišljenju hanefijskog mezheba, a to je stav većine pravnih škola, post će biti pokvaren i postač je obavezan napostiti taj dan, ali nije obavezan izvršiti keffaret.
Imam-i Šafija zastupa mišljenje da post u tom slučaju nije pokvaren analogno slučaju zaborava, a i zbog hadisa Allahovog Poslanika, a. s., u kojem se navodi: Mom Ummetu se oprašta ono što učini uslijed grješke, zaborava i prinude. (Taberani od Sevbana)
Hanefijski pravnici odbacuju spomenutu analogiju zato što se ne može povući znak jednakosti između onoga koji zaboravi da posti pa se omrsi i onoga koji pokvari post grješkom. Opravdanje ovog drugog je slabije od opravdanja prvog, budući da je ono neodvojivo od neke vrste propusta i nemara da se bude oprezniji. Grješka je rezultat djelovanja čovjeka, dok je zaborav nešto što je prirođeno čovjeku i u čemu on nema udjela niti se može od njega sačuvati pa se tretira kao čisto prirodna stvar koja se pripisuje Allahu u cijelosti kao što se navodi u hadisu: To te je Allah nahranio i napojio.
Hadis u kojem se govori o opraštanju onoga što se učini uslijed grješke, zaborava i prinude, odnosi se, smatraju ovi pravnici, na uklanjanje grijeha na Ahiretu, a ne na posljedice ovih djela na Ovome svijetu.
9. Dozvoljeno je držati ribe u akvarijurnu, odnosno ptice u kafezu, i diviti se ljepoti Allahovih stvorenja, pod uvjetom da im se daje dovoljno hrane i vode, jer ako je dozvoljeno konzumirati ih na trpezi zašto bi bio grijeh držati ih žive u akvarijurnu ili kafezu i hraniti ih.
10. Općepoznato je da muškarci i žene koji se zajedno kupaju u bazenu nisu propisno obučeni niti se, u većini slučajeva, pridržavaju islamskih etičko-pravnih normi ponašanja u društvu, te zbog toga nije dozvoljeno muslimanu i muslimanki da posjećuju takva mjesta. Musliman i muslimanka moraju čuvati svoj avret (stidno mjesto) od tuđih pogleda, a tuđi avret od svog pogleda.
11. Nema smetnje da se supruga ili neka druga osoba daruje bilo kojim povodom koji sam po sebi nije zabranjen. U hadisu se navodi: Razmjenjujte medusobno darove, jer ćete tako razvijati međusobnu ljubav. Hadis ima općenitu poruku, pa se nijedan slučaj ne izuzima bez dokaza. Ali, ako bi darovanje bilo vezano za datum, odnosno povod koji se veliča i slavi u drugoj vjeri, onda ne bi bilo dozvoljeno.
12. Musliman je dužan voditi računa o izvoru i načinu stjecanja zarade i opskrbe, te o načinu i cilju njenog utroška. Sve to mora biti čisto od harama. Prodaja alkoholnih pića i poslovanje na kamatnoj osnovi muslimanu je zabranjeno (haram). Ukoliko može pronaći posao u prodavnici u kojoj se ne prodaje alkohol ili neki drugi posao općenito, dužan je napustiti prethodno radno mjesto i zaposliti se na novom radnom mjestu. Ako to nije u stanju, treba pokušati djelovati na vlasnika da prestane trgovati zabranjenim artiklima. Ako ne uspije, a nema drugih izvora prihoda, dozvoljeno mu je raditi u takvoj prodavnici uz intimno neslaganje i osudu nedozvoljenog poslovanja. Sličan propis važi i za zaposlenje u banci. Činjenica je da većina banaka posluje na kamatnim osnovama. Medutim, nisu sve bankarske transakcije zabranjene. Muslimani moraju poznavati bankarsko poslovanje i biti prisutni u njemu. To se može tretirati solidarnom obavezom (farz-i kifaje). Ne mogu se muslimani povući iz tako važnog sektora, koji zapošljava na hiljade radnika, ali mogu pokušati da ne budu direktni učesnici u sklapanju ugovora koji sadrže kamatu, osuđujući je kao nedozvoljeni način stjecanja zarade, i priželjkujući kreiranje beskamatnog bankarskog sistema. Onaj koga i pored rečenoga kopka neka sumnja neka promijeni posao i opredijeli se za ono u šta nema nimalo sumnje.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/Fetve-Vijeca-za-fetve-BiH-9.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (10)
Preporod, br. 19/813, 01. oktobar 2005. i br. 20/814, 15. oktobar 2005.; na pitanja odgovora dr. Enes Ljevaković
Datum: 06.10.2005.
Pitanja
1. Da li je dozvoljeno naklanjavati namaz između ikindije i akšama, budući da se vrati s posla, a već je isteklo podnevsko vrijeme. Hoće li prvo klanjati podnevski pa onda ikindijski fard, ili će podnevski fard naklanjati u akšamsko vrijeme?
2. Ako iz Švicarske, u kojoj živi na privremenom radu, doputuje u Bosnu na sedam dana, hoće li skraćivati četverorekatne namaze cijelo vrijeme boravka ili samo dok putuje?
3. Molimo da razjasnite pitanje kupovine kuće u Švicarskoj na kredit, odnosno pod hipoteku, budući da to rade i neki imami s čime se ja ne slažem.
4. Da li se zekat i sredstva zarađena kamatom mogu dati za izgradnju džamije, i mogu li dati sredstva za džamiju za dušu moje majke, a da priznanica bude na moje ime?
Odgovori
1. U navedenom slučaju bolje je spojiti podne i ikindiju namaz u ikindijsko vrijeme, ako već nije moguće naći prostora i vremena da se podne namaz klanja u njegovom vremenu, jer je i Resulullah, a. s., katkada spajao spomenute namaze radi olakšanja ummetu.
2. Četverorekjatne namaze trebaš skraćivati samo tokom putovanja, a ne i tokom boravka u rodnom mjestu, jer se više ne tretiraš putnikom, a i prestaju one poteškoće zbog kojih je navedena olakšica i propisana.
3. O navedenom pitanju teško je dati kratak odgovor sa “da” ili “ne” budući da se radi o složenom pitanju koje se može posmatrati sa više aspekata. Otuda proističu različiti stavovi savremenih islamskih pravnika o kupovini stana ili kuće putem kamatnih pozajmica. O ovom pitanju je raspravljalo i Evropsko vijeće za fetve i istraživanja, te je nakon iscrpnih rasprava donijelo odluku (broj 2/4, Fetve Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, str. 177-185) koja na svoj način odražava dileme muslimana na Zapadu, ali i islamskih pravnih eksperata o ovoj vrsti i načinu poslovanja. Navedena fetva daje jasne smjernice o tome kako da se musliman pravilno postavi i koje korake da poduzme ako dođe u situaciju da mu je neophodno posegnuti za navedenim mehanizmom finansiranja. Smatram korisnim i dovoljnim da ovom prilikom rezimiram fetvu Evropskog vijeća za fetve (koju čitaoci mogu pročitati u integralnom obliku u knjizi Fetve Evropskog vijeća za fetve koja je nedavno prevedena na bosanski jezik) o navedenom pitanju koje je važno ne samo za muslimane na Zapadu već i za muslimane u našoj državi.
U fetvi se navodi da “Vijeće potvrđuje konsenzus urnmeta u pogledu zabranjenosti kamate, kao i to da je ona jedan od smrtnih grijeha te da spada u velike grijehe kojima se objavljuje rat protiv Allaha, dž. š., i Njegovog Poslanika, a.s. Vijeće, također, podržava stav akademija islamskog prava da su bankovne kamate zabranjene”. Vijeće poziva muslimane na Zapadu da ulože maksimalan trud u iznalaženju šerijatski dozvoljenih alternativnih rješenja u kojima nema sumnje, poput murabeha - kupoprodaje koju koriste islamske banke, zatim osnivanja islamskih firmi koje će muslimanima graditi stanove pod povoljnim uvjetima i sl. Muslimani na Zapadu trebaju pregovarati sa evropskim bankama da daju spomenutoj transakciji šerijatski prihvatljivu formu, poput prodaje na rate u koioj se cijena povećava shodno dužini roka plaćanja. Ukoliko sve ovo nije ostvarivo, Vijeće, u svjetlu načela i dokaza Šerijata, smatra da nema smetnje da musliman uzme uobičajeni kamatni zajam radi kupovine stana ili kuće koja mu je neophodna za stanovanje. To sve pod uvjetom da nema drugi stan ili kuću koja zadovoljava njegove potrebe i da nema dovoljno imovine za kupovinu stana na drugi način. Isti propis važi i za kupovinu prostorija za potrebe džamije, mesdžida, islamskog centra i sl. Glavni oslonac za ovaj svoj stav Vijeće je pronašlo u poznatom fikhskom pravilu da “nužda zakon mijenja”, koje je inače predmet saglasnosti među islamskom ulemom, a preuzeto je iz više kur’anskih ajeta. Osiguranje doma je, bez sumnje, nužna potreba muslimana i muslimanske porodice. Uz ovo pravilo uvijek ide i drugo pravilo koje ga nadopunjuje, a glasi da “stanje nužnosti ima svoje granice”. Zato nije dozvoljeno na ovaj način kupovati stanove i kuće u komercijalne svrhe (radi iznajmljivanja, ubiranja rente, preprodaje i sl.).
Drugi oslonac Vijeće je pronašlo u stavu Ebe Hanife kao i nekih drugih islamskih pravnika o kamatnim transakcijama sa nemuslimanima u neislamskim zemljama. Tumačenje i obrazloženje koje je dalo Evropsko vijeće za fetve i istraživanja o navedenom pitanju prihvatam kao svoje.
4. U principu džamije i slične objekte ne treba graditi sredstvima zekjata. Zekjat se izdvaja u fond “Bejtul-mal” a za njegovu valjanu i Šerijatom utvrđenu distribuciju odgovaraju Rijaset Islamske zajednice i Reisu-l-ulema. Korisnici sredstava zekjata su definirani kur’anskim Tekstom, a prioritete i način raspodjele među osam, u Kur’anu određenih kategorija, odredit će nadležna islamska vlast. Katkada to može biti i izgradnja neke džamije. Sredstva stečena kamatom mogu se usmjeriti u gradnju džamije i na taj način se osoba oslobađa na nedozvoljen način stečene imovine, dok zbog grijeha poslovanja s kamatom mora učiniti teobu i zatražiti oprost od Uzvišenog Allaha.
Prilog za džamiju se može dati za dušu umrle osobe, bez obzira na čije ime priznanica bila napisana, jer se djela vrednuju prema namjeri, a ne prema formi i izrazu. Umrla osoba kao i dobročinitelj imat će, ako Bog da, nagradu za to dobročinstvo.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/Fetve-Vijeca-za-fetve-BiH-10.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (11)
Preporod, br. 20/814, 15. oktobar 2005.; na pitanja odgovora dr. Enes Ljevaković
Datum: 07.10.2005.
Pitanja:
1. Imam imovinu koju sam investirao i koja mi donosi prihod, ali sam dužan državi za razne dadžbine iznos koji premašuje moj investirani imetak. Da li sam dužan izdvojiti zekjat na tu imovinu?
2. Zanima me da li je zabranjeno uređivati stan na principima bioenergije, odnosno feng shui, s obzirom da je to, navodno umjetnost, a zasnovana je na kineskoj religiji (taoizmu)?
Odgovori:
1. Ako je iznos duga veći od iznosa investiranog imetka nisi dužan izdvajati zekjat na tu imovinu. Međutim, ukoliko imaš neku drugu imovinu na koju se inače ne daje zekjat, poput auta, nekretnina, namještaja, a koja prelazi tvoje realne potrebe, onda si dužan tu imovinu staviti nasuprot duga, tj. iz nje izmiriti dug, a ne iz zekjatske imovine. Ako nezekjatska imovina pokriva dug, ili određeni dio duga, dužan si izdvojiti zekjat na investiranu imovinu, odnosno onaj dio koji preostane nakon izmirenja duga, jer ona podliježe obavezi zekjata.
2. Ne znam tačno šta konkretno jesu i šta podrazumijevaju principi bioenergije, odnosno feng shui, da bih mogao dati jasan i konkretan odgovor. Načelno, ako je u pitanju samo umjetnički, odnosno estetski ukus, uz sadržaje koji nisu oprečni islamskom učenju, ne vidim razloga za zabranjenost istoga. Ali ako takav način uređivanja stana podrazumijeva veličanje i saobražavanje sa vrijednostima i principima druge vjere, onda je to zabranjeno povođenje i imitacija inovjeraca.
http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/fetve/Fetve-Vijeca-za-fetve-BiH-11.html
Fetve Vijeća za fetve BiH (12)
Preporod, br. 21/815, 01. novembar 2005.; na pitanja odgovora dr. Enes Ljevaković
Datum: 10.11.2005.
Pitanja:
1. Može li se klanjati dženaza namaz pripadniku romske populacije ako nije član Islamske zajednice niti dolazi u džamiju?
2. Da li je šerijatski opravdana praksa bratimljenja nekih džemata?
3. Koliko je članova IZ potrebno za formiranje novog džemata?
4. Već dugo vremena pokušavam odgonetnuti ulogu i značaj mehra u današnjim uslovima života, i kako da se postavim prema tome, a da ne zaradim grijeh. Stanje po ovom pitanju je vrlo konfuzno; vjerujem da imate uvid u našu praksu koja je ne prešarena, odgovori nejasni, beživotni ili nedostatni. Kako da se imam odnosi prema tom pitanju, kako teoretski (pojasniti smisao i zna&
Shfletuesi i Kur'anit
