IDEALNI BRAKIdealni brak je onaj u kome se susretnu/nadju slicna ocekivanja, u kome se srca otvore i duse jedna drugoj povjere. Pretpostavka za takav brak jesu jedinstvo vjere, srodne moralne vrijednosti i ciljevi. U hladovima takve harmonije brak/bracna zajednica daruje bracnom zivotu smiraj, ljubav i milost, pa zivot biva ugodnim i porodica zivi u sreci i zadovoljstvu. S islamskog stanovista takvo sto je neostvarivo u svom potpunom obliku osim u slucaju kad supruznici ispovijedaju istu vjeru i slijede istu ideologiju, tj. kad su muslimani koji se pokoravaju islamskim naredbama i klone se njegovih zabrana, tako da islam biva vezom koja spaja njihova srca.
Kad je pak muz nemusliman, a supruga muslimanka ili obrnuto, islam ima poseban stav. Tako prvu vezu tj. kad je zena muslimanka a covjek nemusliman, najstrozije zabranjuje. Ovaj islamski propis je jedan od onih oko kojih je postignut konsenzus/idzma` citavog Ummeta od vremena Poslanika, a.s., pa do danas. Poznavanje ovog propisa (o zabrani spomenute veze) spada u kategoriju onih normi za koje pravnici kazu: "Znati tako sto je nuzno." Onaj ko bi takvu vezu dozvolio bio bi osudjen za izlazak iz vjere, o cemu mi ovdje nemamo namjeru govoriti, jer to nije cilj nasega razmatranja. Nas cilj jeste pojasnjenje statusa druge moguce veze; odnosno zenidbe muslimana nemuslimankom.
Da bismo pojasnili stav islama po ovom pitanju prvo moramo napraviti razliku medju nemuslimankama izmedju musrikinje (idolopoklonke, mnogoboskinje, i ateistkinje uopste) koja ne vjeruje ni u Boga, ni u bilo koju od nebeskih knjiga, na jednoj strani, i kitabijke, odnosno jevrejke i krscanke kao pripadnica nebeskih religija, koje priznaju da samo Bog zasluzuje da bude obozavan, i koje priznaju da je Bog slao poruke Svojim stvorenjima, te vjeruju u prozivljenje nakon smrti i polaganje racuna.
Sto se tice musrikinje, tj. one koja ne vjeruje u Boga ili vjeruje u vise bogova, islam zenidbu s njom smatra nevaljanom i nedozvoljava muslimanu da s njom gradi bracnu zajednicu. Ova zabrana je dosla u jasnom i izricitom kur'anskom tekstu koji ne dopusta ni najmanju mogucnost da bude mnogostruko protumacen. Zbog toga je i postignut idzma`, saglasnost svih ucenjaka islama po ovom pitanju i ne zna se da je iko od njih rekao da je takva veza dopustena. Kaze Allah, dz.s.,: "Ne zenite se mnogoboskinjama dok ne postanu vjernice! Uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboskinje, makar vam se i svipala. I ne udavajte vjernice za mnogobosce dok ne postanu vjernici! Uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobosca, makar vam se i dopao. Oni zovu u Vatru, Pakao, a Allah, voljom Svojom, nudi Dzennet i oprost, i objasnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razumjeli." (El-Bekare, 221)
ZENIDBA KITABIJK0M, TJ. JEVREJKOM I KRSCANKOM
Kad je rijec o zenidbi muslimana jevrejkom ili krscankom koje vjeruju u knjigu bozanskog porijekla i pripadaju nebeskoj, objavljenoj vjeri, - o cemu mi ovdje imamo namjeru govoriti, - onda treba zapaziti da se islamska ulema razisla po ovom pitanju. Neki su to dozvolili pozivajuci se na vanjsko i prvo znacenje Allahovih rijeci: "... I cestite vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je data Knjiga prije vas, tj. jevreja i krscana..." (El-Maide, 5)
Oni kazu da je ovaj kur'anski ajet napravio razliku izmedju mnogoboskinje i ateistkinje sa kojima se zabranjeno zeniti po rijecima Uzvisenog Allaha: "... I ne zenite se musrikinjama dok ne povjeruju!", na jednoj, i jevrejki i krscanki, s kojima je dopustena zenidba, na drugoj strani.
Drugi opet smatraju da se zbabranjeno zeniti kitabijkom jer je ona ista kao i musrikinja. Ovo misljenje se pripisuje Abdullah b. Omeru, r.a., i nekim tabi`inima, a to je ujedno i misljenje nekih velikih pravnika islama. Njihov argument je taj da jevrejka ili krscanka koja zanijece, opovrgne i ne prizna poslanstvo Muhammeda, a.s., spada u kategoriju 'musrikat - mnogoboskinja'. Vjerovanje samo u Boga je ne izvodi iz kruga sirka, jer Allah kaze: "Vecina njih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim, tj. musrici su." (Jusuf, 106)
Oni se pozivaju i na ajete koji upucuju na obavezu udaljavanja od nevjernika kao sto su: "O vjernici, ne uzimajte jevreje i krscane za prijatelje-zastitnike. Oni su jedni drugima prijatelji i zastitnici!..." (El-Maide, 51); "O vjernici, za prisne prijatelje samo jedni druge uzimajte! Ostali vam samo propast zele!..." (Ali `Imran, 118); "...S Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte! Oni poricu Istinu koja vam dolazi..." (El-Mumtehane, 1)
Sto se tice Allahovih rijeci "... I cestite vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je data Knjiga prije vas..." oni su ga drugacije protumacili cije pojasnjavanje nam ovdje nije cilj.
POLAZISTE OKO KOGA NEMA RAZILAZENJA
Bez obzira na to cije misljenje je sa stanovista izvora seriata ispravno, da li onih koji su ovakvu vezu proglasili nelegalnom i zabranili je ili onih koji je smatraju dopustenom, treba naglasiti da su ovi zadnji svoje misljenje bazirali na jednom prirodnom i seriatskom pravilu i pretpostavci, a to je pretpostavka da je covjek taj koji je nadredjen zeni, koji se o njoj brine, koji ima vlast i koji usmjerava porodicu i potomstvo. Dakle zadaca supruga-muslimana jeste da sukladno prethodno spomenutoj svojoj nadrepenosti u porodici, odgoji svoje potomstvo i ophodi se prema svojoj supruzi po islamskim moralnim principima. Podrazumjevajuci tako sto njemu je nacelno dopusteno da se ozeni jevrejkom ili krscankom kako bi taj brak bio vezom ljubavi i bliskosti koja treba iz suprugine duse da ukloni mrznju prema islamu, vezom koja joj treba pruziti priliku da kroz lijepo/primjerno ophodjenje njenog supruga-muslimana prema njoj nemuslimanki, dodje u kontakt i upozna ljepote islama i njegove blagodati direktnim i prakticnim putem. U tom slucaju ona ce osjetiti, prepoznati i cijeniti utjecaj islama na njenu licnu srecu, vjersku slobodu te na njeno uzivanje punih bracnih prava. To je svrha i mudrost cijem ostvarenju islam tezi kad dopusta zenidbu sa krscankom i jevrejkom po misljenju onih koji takav brak dozvoljavaju na osnovu izvora seriatskog prava.
ZABRANA OKO KOJE SE SVI SLAZU
Meputim, u slucajevima kad se suprug-musliman odrekne svog prirodnog polozaja/statusa u porodici tj. tutorstva i skrbnistva, i kad sebe, svoje potomstvo i vodjenje bracne zejednice prepusti zeni-kitabijki da s njim i njegovim porodom radi i postupa kako joj nalazu njena vjera i obicaji, i kad svoje misljenje podvrgne njenom i uzme je za uzora za kojim se povodi i vodju koga slijedi, a sebe vidi samo kao nekoga ko je oponasa i prati u njenim misljenjima i odlukama, u tim slucajevima dolazi do potpuno obrnute situacije u kojoj iscezava mudrost i svrsishodnost zbog kojih je Allah nacelno dozvolio zenidbu sa jevrejkama i krscankama.
Ove simptome nalazimo danas kod nekih muslimana koji se zele zeniti evropljankama iz prostog/jednostavnog razloga sto su evropljanke i nizasto vise. Oni vele da ona pripada narodu koji je napredniji od muslimana, u koje on sebe ubraja. Nakon zenidbe on je obicno pusta da njegovu djecu vodi u crkvu kako hoce, da im nadjeva imena svoga naroda kako joj volja, da im o vratove kaci obiljezja jevrejstva ili krscanstva, da po zidovima i pred njima crta ono sto znamo sta predstavlja i ono sto ne znamo. Pusta je da ih odgaja i uci da jedu, piju i druze se sa predstavnicima drugoga spola kako to njeni obicaji nalazu, i da cini sve ostalo sto islam ne poznaje i s cim nije zadovoljan, te ono s cim se ne smije biti zadovoljno i sto se ne smije presutjeti. Ko presucuje takve stvari i zadovoljan je da se pred njim cine izlazi iz vjere-dina i Ummeta, Zajednice vjernika.
KAD JE MUZ SLAB OBAVEZNO JE ZABRANITI BRAK SA
KITABIJKOM
Kako je Bog muslimanki zabranio da se uda za zidova ili krscanina cuvajuci je od uticaja autoriteta i skrbnistva njena muza nad njom, islam sukladno tome smatra da muslimanu koji izgubi ili nije u stanju drzati svoje prirodno mjesto u porodici zbog porijekla iz nesto zaostalijeg/inferiornijeg naroda npr., ili onome koji svojoj zeni-nemuslimanki prepusta da njime vlada i upravlja, treba zabraniti da se zeni sa jevrejkom ili krscankom. U isto vrijeme islam obavezuje vladu koja sebe smatra islamskom, postuje islamske propise o braku i koja ljubomorno cuva svoj nacionalni identitet i njegove simbole da takvima koji se odricu prirodnog polozaja u porodici postavi granicu i zakon koji ce ih onemoguciti i vratiti iz njihove zablude i pogreske. Za izdavanje opste zabrane je dovoljno da vlada ustanovi da vecina onih koji se zene strankinjama dovode sebe u odnosu na svoje supruge u situaciju koja vodi propasti njihovih porodica i nacionalnog identiteta.
Doista je ocuvanje postulata vjere i nacionalnog identiteta jedna od najprecih obaveza islamskih vlada. Muslimani nisu oslabili i njihove veze se nisu pokidale ni zbog ceg drugog do li zbog iscezavanja spomenutih vrijednosti cemu je nerijetko povod zalupenost strankinjom koja biva propracena predajom vopenja kuce i odgajanja djece u njene ruke. U stvarnosti takve supruge rade na rusenju ustrojstva i potkopavanju nacionalnog identiteta. U tome skoro da su bile i uspjele zahvaljujuci gore spomenutim bezumnicima slabog imana i nacionalne svijesti. U tome ih pomazu oni koji im - bez razumjevanja, razmisljanja i nuznog poimanja seriatskih intencija, - citiraju rijeci Uzvisenog: "... I cestite vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je Knjiga data prije vas..."
A koliko je samo puta supruga-jevrejka ili krscanka odigrala razlicite uloge u sluzbi svoga naroda i vlade dok je boravila u zemljama islama, cijim dobrima se koristila uzivajuci kod svoga muza, obmanutog muslimana, koga je prethodno uspjela prevariti pa ga koristi kao sredstvo za nanosenje zla njegovoj domovini i ucvrscivanje uticaja svoga naroda u njegovoj zemlji.
OGRANICAVANJE ILI POTPUNA ZABRANA OVAKVIH BRAKOVA
JE NUZNA
Rad na ogranicavanju ove dozvole ili potpunoj zabrani ove vrste braka je preci i obavezniji od zakonskog odrepenja starosnog minimuma za djevojku koja stupa u brak, ili za ogranicavanje mnogozenstva ili ogranicavanje razvoda, a i od isprazne price o onome sto mnogi nisu ni razumjeli iz naziva "kuca pokornosti - bejtu-t-ta`ah", te slicnih poziva koji nalaze mnogo pristalica mepu muslimanima koji se povode za mracnom kulturom Zapada.
Doista su slabost i moralna raskalasenost velike vecine onih koji su skloni zenidbi jevrejkama i krscankama faktor koji se isprijecava ispred (sprovopenja) nacelne dozvole koju bez potrebnog razumjevanja i iz neznanja uzimamo zdravo za gotovo. Ovo poziva dokidanju te dozvole jer ona (u ovom trenutku) ne vodi ostvarenju svrhe koja se njome zeli postici, niti je u skladu sa nasim danasnjim preporodom cija je okosnica ocuvanje islamskog identiteta i njegova zastita od podvala zlonamjernih i spletki i pakosti spletkarosa.
Na kraju, dragi brate, ovo je stav islama po pitanju zenidbe muslimana nemuslimankom danas. I neka je mir na one koji Uputu slijede.
(Izvor: Mahmud Seltut. El-Fetava: dirasetun li muskilati-l-muslimi-l-mu`asiri fi hajatihi-l-jevmijjeti-l-`ammeh (Fetve: studija problema savremenog muslimana u njegovom svakodnevnom javnom zivotu). Kairo, Daru-s-suruk, 1988, s. 276-80).
DODATAK 1:
Imam 'Ala al-Din Abu Bakr al-Kasani (u. 587H)
"O USLOVIMA ISLAMSKOG BRAKA"
"Jedan od njih je i taj da muz bude musliman ako je supruga muslimanka, jer nije dozvoljeno vjernici da se uda za nevjernika zbog rijeci Uzvisenog Allaha: "...I ne udajite vjernice za musrike (mnogobosce, idolopoklonike i ateiste) dok vjernici ne postanu!..." (El-Bekare, 221) To stoga sto postoji bojazan da udajom vjernice za nevjernika ta vjernica ne padne u nevjerstvo. Naime, muz ce je (vjerovatno) zvati u svoju vjeru a zene obicno slijede i oponasaju muskarce u onome sto ovi vole da rade, kao sto ih slijede u vjeri. Na ovo znacenje je ukazao kraj ajeta gdje Allah kaze: "...Oni zovu u Vatru..." Oni pozivaju vjernice nevjerovanju, a poziv u kufr je poziv u Vatru obzirom da je kazna u Dzehennemu neminovna posljedica nevjerovanja. I kako je udaja muslimanke za nevjernika put koji vodi zabranjenom te je i ona sama haram, zabranjena. Tacno je da kur'anski tekst (nass) govori samo o mnogoboscima/musricima, medjutim, razlog zabrane, - a on je pozivanje u Vatru, - je prisutan kod svih nevjernika, pa se i propis generalizuje/uopstava na sve slucajeve u kojima se nadje njegov razlog. Udaja muslimanke za kitabiju (jevreja i krscanina) nije dozvoljena kao sto nije dozvoljena ni njena udaja za idolopoklonika, mnogobosca ili vatropoklonika (medzusiju), i zbog toga sto Òeriat ne dozvoljava da nevjernik ima patronat/skrbnistvo nad vjernikom. Dokaz za to su Allahove rijeci: "...A Allah nece dati da nevjernici uniste vjernike." (En-NIsa', 141) Kad bi bila dopustena udaja vjernice za nevjernika bio bi mu oslobopen jedan od puteva da ucini tako sto, a to nije dozvoljeno..."
Izvor: Ala' al-Din Abu Bakr ibn Mas`ud al-Kasani al-Hanefi, poznat kao Maliku-l-`ulema' (Kralj ucenih). Kitab Bada'i' al-Sana'i' fi Tartib al-Shara'i'. Bejrut: Dar al-Kitab al-'Arabi, 1402H/1982., tom 2, str. 271-72.
DODATAK(2)
Dr. Wahba al-Zuhayli
"O USLOVIMA ISLAMSKOG BRAKA"
"Nije dozvoljeno muslimanu da se ozeni sa musrikinjom tj. sa onom koja uz Boga obozava jos neko bozanstvo, kao sto su kipovi, zvijezde, vatra ili zivotinje. Isto je i sa ateistkinjom i materijalistkinjom tj. onom koja vjeruje da je materija Bog ili nijece postojanje Boga i ne priznaje nebeske, objavljene religije, kao sto je slucaj sa komunistkinjom, egzistencijalistkinjom, behaijkom i kadijanijkom.
Zenidba s njima je zabranjena Allahovim rijecima: "I ne zenite mnogoboskinje (musrikinje) dok ne postanu vjernice! Doista je robinja-vjernica bolja od mnogoboskinje makar vas ona i zadivila...." (El-Bekare, 221)
U ovu grupu hanefije, safije i drugi pravnici ubrajaju i zenu odmetnicu od islama (murtatku). Nikome nije dozvoljeno, bio to musliman ili nevjernik, da se ozeni takvom zenom, jer je ostavila islam. Kako joj se ne moze odobriti taj njen cin, ona se ima vratiti na islam ili umrijeti. Otpadnistvo je, dakle, kao i smrt, jer neminovno vodi u nju (smrt), a za mrtvog brak ne postoji. Ukratko: nije dozvoljeno, po misljenju svih muslimanskih pravnika, ozeniti zenu koja ne vjeruje ni u jednu nebesku/objavljenu knjigu, kao sto je mnogoboskinja ili vatropoklonka...
Razlog zabrane zenidbe sa mnogoboskinjom i njoj slicnim zenama jeste taj sto u takvom braku ne mogu biti ostvareni smiraj, povjerenje i harmonija s obzirom da enormno velike razlike u vjerovanjima supruznika izazivaju nemir, netrpeljivost i odbojnost mepu njima. Tu ne moze biti govora o bracnom zivotu izgrapenom na ljubavi, samilosti i naklonosti ciji su cilj sigurnost i mir. Nadalje, nevjerovanje je dodatni faktor koji zenu zove i mami na bracnu nevjernost, zlo i nered. S nevjerovanjem zena gubi povjerenje, dobrotu i cestitost, jer ona vjeruje u legende i iluzije, podlozna je nekontrolisanom uticaju strasti i porivi s obzirom da nema vjere koja bi je sprijecila u njihovu slijedjenju. Ona nema vjere ni u Boga, ni drugi svijet, ni u prozivjljenje i polaganje racuna.
UDAJA MUSLIMANKE ZA NEVJERNIKA
Udaja muslimanke za nevjernika je zabranjena, haram konsenzuzom, idzmaom svih islamskih pravika zasnovanim na Allahovim rijecima: "...I ne udajite vjernice za mnogobosce dok vjernici ne postanu!...", i na ajetu: "...Pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vracajte nevjernicima! One njima nisu dopustene, niti su oni njima dopusteni..." (El-Mumtehane, 10). Razlog zabrane je taj sto postoji opravdana bojazan da bi u takvom braku vjernica otisla u kufr, nevjerstvo, jer ce je muz najvjerovatnije zvati u svoju vjeru, a zene obicno oponasaju muskarce u djelima koja ovi preferiraju i slijede ih u vjeri, na sto jasno ukazuje i sam Kur'an kad kaze: "...Oni pozivaju Vatri..." tj, oni zovu vjernice u kufr, nevjerstvo, a poziv u nevjerstvo je poziv u Vatru, jer je neminovna posljedica nevjerstva Vatra, odnosno Dzehennem. Posto je zenidba nevjernika vjernicom put koji vodi haramu to je i ona sama haram, zabranjena. Kur'anski tekst govori samo o mnogoboscima no, kako je razlog (`illeh) na kome je zasnovan propis, a on je pozivanje supruge-vjernice u Vatru od strane njena muza-nevjernika, opsteprisutan kod svih nevjernika, to se propis (o zabrani udaje muslimanke za nemuslimana) generalizuje kao sto je generalan i razlog.
Prema tome nije dozvoljeno da kitabija (jevrej ili krscanin) ozeni muslimanku isto onako kao sto nije dozvoljena zenidba vatropoklonika i mnogobosca muslimankom, jer je Seriat dokinuo patronat nevjernika nad vjernicima Allahovim rijecima: "...A Allah nece dati nacina da nevjernici uniste vjernike." (En-Nisa', 141). Kad bi bilo dozvoljeno nevjerniku da se ozeni vjernicom bio bi mu omogucen jedan nacin za tako sto. A to nije dozvoljeno."
Izvor:
Muhammad Wahba al-Zuhayli. Al-Fiqh al-Islami wa Adillatuh (Islamsko pravo i njegovi izvori). Damask: Dar al-Fikr, 3. izd., tom 6, str. 151-52.
---------------------------------------------------
Obratite se takodje i na: Mehmed Ali Cerimovic, "Mjesoviti brak", El-Hidaje, god. I (1936-37); "Zasto islam ne dozvoljava muslimanki brak sa nemuslimanom", Novi behar, god. XIII (1939-40); "Sklapanje islamske pravno valjane zenidbe", Kalendar (godisnjak) Hrvat, 1943.
Shfletuesi i Kur'anit
Lajme