Zeri Islam

Želja nam je da u ovom kraćem komentaru istaknemo samo neka značenja sadržaja hadisa, pozivajući se na utemeljena mišljenja hadiskih znanstvenika. Da bismo sadržaju dali nešto šire značenje, napominjemo da u hadisu koji Tirmizija citira u svojemu Sunnenu, a koji prenosi čuveni Ibni Hibban, stoji: "...od čije ruke i jezika su sačuvani ljudi." 1 Ovo dakako podrazumijeva ne samo muslimane nego sva ljudska bića, jer svi oni potrebuju da se poštuje njihovo dostojanstvo i osnovna životna prava. Dakle, hadisi se bave određenim aspektima čovjekova odnosa prema drugim ljudima.

Komentirajući Muhammedove a. s. hadise, koji govore o čovjeku općenito, komentatori hadisa će kako smo to već istakli, ustvrditi da Poslanik u njima ne podrazumijeva naravno - biologijsku kategoriju individuma, nego religiozno-duhovnu kategoriju osobe koja nije rezultat puke biološke reprodukcije, već je stvorena od strane Allaha dž. š. Otuda bi se moglo kazati da hadiska antropologija zagovara totalnost čovjekove egzistencije, sa onostranom perspektivom njenoga ostvarenja. Poslanik na taj način naglašava transcendentnu narav koju svaka osoba nužno podrazumijeva.2 Otuda će on u jednom drugom hadisu kazati: "Ko bude vjerovao u Allaha i Sudnji dan, neka počasti gosta...” 3

Paralelno s tim i razne oblike uznemiravanja i maltretiranja ljudi, treba shvatiti tako široko da se obuhvati ne samo njegova fizička i društvena dimenzija, nego i ona dimenzija koja podrazumijeva rast duha i vjere. S tim se na koncu mogu dovesti u vezu i kazne koje islam propisuje onima koji narušavaju ljudsko dostojanstvo i njegova prirodna prava.

Ovaj, a i drugi hadisi, u stanovitoj mjeri podrazumijeva svaki čovjekov dignitet, kako vjerski, tako i politički, naravni itd. Preciznije kazano, hadis stavlja naglasak na tome da musliman ne smije biti neko ko će prljati ljudsko dostojanstvo i uskraćivati čovjeku osobnu slobodu i mir. On na svome svakodnevnome životnome putu koga slijedi do konačnoga višnjega ozbiljenja, mora biti saosjećajan sa drugim ljudima, uzimati u zaštitu njihove živote, imetke, čast i dostojanstvo, jer su sve to prema islamu djela koja otkrivaju konačnu svrhu čovjekova življenja.4

Nema sumnje da je ovaj prolazni svijet polje u kojemu se ostvaruje ljudskost. Tako se uspostavljaju raznoliki odnosi sa ljudima i svijetom. Dakle, osoba je sva u nekakvim odnosima, jer ona svoju osobnost i svoju pravu zadaću realizira u cjelini odnosa u koje nužno ulazi. Stoga će Siddiki u svome komentaru kazati da čovjek postiže svoj dignitet ako mu je omogućeno da uživa sva prava koja mu je Allah dž. š. dao, koja realizira putem svojih svakodnevnih aktivnosti i kroz neprekinuti kontakt sa svojim Stvoriteljem. Dakle, za normalan život koji podrazumijeva mir, slobodu u najširem smislu te riječi, ljubav itd. bitno je da svaki čovjek treba da ima brigu za druge, u tom smislu da bude protiv svih postupaka koji ugrožavaju ljudsku slobodu, mir i dostojanstvo. Neosporna je činjenica da one jače osobe uvijek drže u zavisnosti i pokornosti one slabije. Ovo naravno ne treba shvatiti u uskom značenju, nego i u smislu raznolikih manipulativnih sila koje onemogućavaju normalan rast i razvoj duhovnih vrijednosti čovjeka. Otuda se može kazati da postoje raznoliki oblici ugrožavanja čovjeka.5

Čovjekov mir i sloboda se, prema Siddikiju, mogu ugroziti klevetanjem, kojekakvim etiketiranjem itd. Svaki postupak koji ugrožava čovjekovo dostojanstvo bilo da se radi o tiranskoj vlasti ili nepravičnome društvenome poretku, eksploataciji slabijega od strane jačega; drugim riječima, svako uskraćivanje čovjekovih prava ili ugrožavanje njegove slobode i mira, bio bi nerealan i nerazuman sa stanovišta Poslanikova hadisa.6 Jer u biti takvih odnosa dolazi do totalnoga otuđenja i onoga čiji se mir i sloboda narušavaju, kao i onoga ko ih narušava. U oba slučaja onemogućen je jedan normalan duhovni rast čovjeka. Time se onda stvaraju patološki mentaliteti ili preciznije, dolazi do toga da se poništava ljudsko dostojanstvo. S tim u vezi hadiski komentatori zaključuju i svaka nepravična riječ ili presuda, decizija koja nanosi štetu ljudima ili povređuje ljudska osjećanja, smäatra se aktom nasilja kojega čini čovjekov jezik, a koga Poslanik u svojim hadisima posebno naglašava.7

Treba napomenuti da Poslanik kada govori o čovjekovoj osobi, konstantno govori o čovjekovoj slobodi, koja podrazumijeva i višnji svijet Duha, za koju ovo naše tehnicizirano doba nema baš dovoljno sluha. Otuda oblike uznemiravanja čovjeka i narušavanje njegova dostojanstva ne treba shvatiti u instrumentalnome smislu, nego šire u vjerskome smislu, budući da je u pitanju prikraćivanje duhovnoga rasta i razvoja čovjekove osobe. Zbog toga je prema hadisu najbolji onaj musliman ko ne samo da omogućava, nego i podstiče druge ljude da kroz svoju slobodu i mir grade višu sintezu duha, što je konačno i krajnji smisao čovjekova življenja.8 S druge strane, svaki otklon od ovih Poslanikovih zahtjeva značit će da se počinio veliki grijeh za koji je šeriat propisao odgovarajuće sankcije. S tim u vezi će Nevevi kazati da muslimanski učenjaci zastupaju dva različita mišljenja. Jedni smatraju da je onaj ko uznemirava drugu osobu, a pri tome zna da je to zabranjeno, nevjernik i da kao takav neće uopće ući u džennet. Drugi zastupaju mišljenje da će na budućem svijetu biti kažnjen na taj način što u džennet neće ući u vrijeme kada u nj budu ulazili dobri Allahovi dž. š., robovi, nego će biti ostavljen, pa potom ili kažnjen ili će mu biti oprošteno, pa će tek onda ući u džennet. Ovo mišljenje u svojemu komentaru Nevevi posebno naglašava, jer je mišljenje učenjaka ehli sunneta, tj. onaj ko umre kao vjernik, a bude uporan u vršenju velikih grijeha i kao takav umre bez pokajanja, biće u Allahovoj dž. š., volji, koji će mu ako bude htio oprostiti i bez ikakve sumnje uvesti u džennet.9

Rezimirajudi sadržaj hadisa 'Ajni će istaći tri osnovne poruke koje se iz njega daju izvući, a to su:

1. musliman, u najširem smislu te riječi, ne smije uznemiravati druge ljude, ugrožavati njihov mir i slobodu, naprotiv, on je obavezan da im omogući da u miru i slobodi doživljavaju svoj premašaj vjere i duha.

2. sadržaj hadisa je odgovor murdžijama, prema kojima se vjera ne može smanjivati; jer je stav ehli sunneta da se sa povećavanjem dobrih djela povećava iman i obrnuto.

3. hadis nam ukazuje na to da se treba kloniti velikih grijeha, ukoliko želimo zaslužiti milost i zadovoljstvo Božje.10

Bilješke:

1. Usp. Tirmizi, Kijame, 53.
2. Kur'an, LI, 21.
3. Muslim, Iman, 67.
4. En-Nevevi, Sahihu Muslim bi-šerh en-Nevevi, II, str. 10-11.
5. Siddiki, Sahihu Muslim ...,I, str. 28.
6. Ibid.
7. Ibid. usp. M. A. Nasif, Et-Tadž...,I, str. 27.
8. Usp. 'Ajni,' Umdetu-l- kari...,I, str. 132.
9. En- Nevevi, op. cit., str. 9.
10. Usp. 'Ajni, op. cit., str. 132.