Psiholoske dimenzije kur'anskih rijeci

U ovom radu zadovoljit cemo se studiranjem i otkrivanjem psiholoskih dimenzija ljudske psihe i duse posmatranih kroz prizmu Kur'ana, ne osvrcuci se na psiholoske cinjenice ustanovljene na Zapadu, mnogo vijekova kasnije.

Ovaj skromni rad nije u stanju da pokrije sva polja koja izviru iz naslova, ali se nadamo da ce vas pribliziti Kur'anu kroz jednu drugu perspektivu, kao i da ce zainteresovato strucnjake iz razlicitih naucnih oblasti, psihologije, sociologije, stilistike i ostalih znanosti da crpe teorije iz Bozanskog izvora, a koje vrijeme ne pobija.

Prva cinjenica, koja je ujedno i polaziste ovog rada govori o Kur'anu kao Allahovoj objavi u kojem je govor upucen covjeku srastao sa prirodom duse i njenih potraznji. Dok s druge strane ovaj uzviseni govor otkriva dimenzije duse i psihe i precizno opisuje emocije, nagone, instinkte koji prozimaju ljudsku psihu.

Zanimljivo je da u Kur'anu gotovo da nema sure niti ajeta, a koji sa sobom ne nose sve ove komponente, bilo da se radi o kur'anskom opisu proslih naroda, individuama, zajednici ili propisima koji se ticu vjerovanja, drustvenog uredjenja i sl.

Jasnije receno, kur'anski govor je prozet psiholoskim dimenzijama od pocetka do kraja.



- Karakteristike psiho - analize u Kur'anu


1. Sveobuhvatnost


Primjeri koje izlaze Kur'an su primjeri koji se odnose na razlicite kategorije ljudi i koji nadilaze u svojim opisima mjesto i vrijeme. Sto se jasno da primjetiti kroz kur'anski tekst gdje se analizirane karakteristike ljudi vezane za odredjeno mjesto i vrijeme gotovo identicno ponavljaju u nekom drugom mjestu i vremenu opisanom u Kur'anu.

Bitno je napomenuti da su ljudski primjeri koje Kur'an analizira mnogobrojni i da obuhvataju sve periode ljudske dobi, bilo to da se radi o djetinjstvu, mladosti, zrelom ili starackom dobu.

Dodano tome, svi ti primjeri osim sto analiziraju covjeko kroz razlicite zivotne periode, takodjer opisuju covjeka kroz razlicite zivotne situacije i kroz razlicita drustvena polja, bilo da se radi o misaonom, politickom, ekonomskom ili socialnom.

Poseban osjecaj za individualno i drustveno koji je u Kur'anu jasno uocljiv, vodi nas ka zakljucku da Kur'an svojom analizom nema samo za cilj shvatanje individue, nego i razlicitih ljudskih skupina kroz razlicite vjekove.
Tako nam Kur'an predstavlja, putem svojih vjecnih ajeta, teoriju kolektivnog uma.
Svaka skupina spomenuta u Kur'anu,zahtijeva precizan i neovisan studij, koja ce obuhvatiti sva njena polja i pruziti nam primjer kur'anskih vrijednosti koje su nam pretocene kroz naredbe i zabrane ili kroz pripovjedanje.
Tako na primjer, Izraelski narod, o kome je najvise govora u Kur'anu izmedju ostalih naroda, zavrijedjuje ozbiljnu studioznu analizu , sa posebnim osvrtom na psiholoski aspekt.

Jos jedan primjer, izmedju brojnih drugih , zahtijeva podroban studij psiholoskih dimenzija i aspekata , u ovom slucaju – hipokrita [munafika].
Koliko je samo ajeta koji govore o psiholoskom kod individua i koji nam otkrivaju te psiholoske dimenzije.

Ako uzmemo samo domen porodice, naci cemo u Kur'anu slijedece primjere:

-primjer djeteta;
-primjer oca;
-primjer majke;
-primjer muza;
-primjer supruge;
-primjer brata;
-primjer sestre;


Svi ovi primjeri su navedeni sa svim njihovim dimenzijama i mogucnostima koje se ticu covjeka. Ovdje cemo se ograniciti na neke primjere koji mogu biti polaziste za ostala analiticka poredjenja.

Ako zelimo pristupiti analizi muza vjernika cija je supruga nevjernica naci cemo za to primjere u Kur'anu:


- Nuh i Lut a.s.


"Allah navodi kao pouku onima koji nevjeruju, zenu Nuhovu i zenu Lutovu; bile su udate za dva cestita roba nasa, ali su prema njima licemjerne bile-i njih dvojica im nista kod Allaha nece moci pomoci i reci ce se "Ulazite vas dvije u vatru s onima koji ulaze."[At-tahrim:10]

-Primjer muza vjernika i zene vjernice;

Naci cemo za to primjer Ibrahima a.s. i njegove supruge;

-Primjer muza nevjernika i zene vjernice, nalazimo u kur'anskom kazivanju o faraonu i njegovoj supruzi kada je rekla:

"Gospodaru moj sagradi mi kod sebe kucu u dzennetu i spasi me od faraona i mucenja njegova i izbavi me od naroda nepravednog."[At-tahrim:11]

-Primjer muza nevjernika i zene nevjernice je u slucaju Ebu Leheba [sura Al-Lahab]

- Primjeri oca i sina;

Primjer oca vjernika i sina nevjernika; - Nuh a.s. i njegov sin.

Kaze Allah dz.s.:

" O Nuhu on nije celjade tvoje" - rekao je On -"jer radi ono sto ne valja, zato me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem te da neznalica ne budes."[Hud :46]

- Primjer oca vjernika i sina vjernika nalazimo u slucaju Ibrahima a.s. i Ismaila a.s.

- Primjer oca nevjernika i sina vjernika nalazimo u slucaju Ibrahima a.s. i njegovog oca.

Tako Kur'an navodi primjere na svim poljima i ozbiljan istrazivac ce uociti vrijednost kur'anskog navodjenja raznovrsnih ljudskih primjera, u razlicitom stanju, razlicitom mjestu i vremenu, posto su i samo stanja duse razlicita s obzirom na mjesto, vrijeme i okolnosti.

Druga karakteristika kur'anske analize je:


2. Tacnost;


Druga cinjenica koja u pogledu kur'anske analize, njene dubine, sveobuhvatnosti, cini istrazivaca spokojnim, je saznanje da o ljudskoj psihi i dusi ovdje govori sam njen Stvoritelj, koji najbolje poznaje njena skrivena saputanja.
Sto znaci da je, kur'ansko slikanje onoga sto je u psihi i dusi, daleko preciznije dublje i tacnije od slikanja jedne kamere, koja po svojoj prirodi registruje samo spoljasnje, dok joj unutarnje i skriveno ostaje nepoznanica.

Kur'an se ne zadovoljava vizuelnim dojmom, nego zaranja u dubini ljudske psihe, da nam predstavi i opise ono sto sama psiha i dusa nisu u stanju da urade.

Sam covjek u odredjenim slucajevima ne zeli da otkriva i objelodanjuje sadrzaj svoje psihe i duse, niti tezi ka izrazavanju i crtanju svih refleksa svojih osjetila, posebno ne svojih grijeha, sto potvrdjuje i hadis Bozijeg poslanika a.s.:
"Grijeh je ono sto ti pece dusu, a ne bi volio da drugi saznaju."[Dz'ami' es-sahih,Al-Buhari,br.52.]

Iz tog razloga ne mozemo se osloniti na ljudsku interpretaciju psihe i duse, posto one i nisu ljudski plod, niti je covjek sam u stanju da prodre u njihovu bit i da ih precizno i tacno objasni.

Poznato je da vecina ljudi u odredjenim momentima teze ka samoci i osamljivanju, provodeci trenutke sa samim sobom, okupirani osjecajima i mislima, koje mozda ne bi htjeli podjeliti ni sa najblizim i najdrazim ljudima.

Posto su osjecaji duhovne, nematerijalne prirode, samo prodiranje u njih predstavlja jednu od najkomplikovanijih stvari.

Sam covjek je nemocan, u odredjenim momentima, da opise vlastite osjecaje, bez obzira na stepen obrazovanja i razumjevanja.

Pa cak i najnovija tehnoloska sredstva, sa svojom sposobnoscu da uslikaju najsitnije i najprecizijie stvari, poput cestice atoma npr., ili slikanje razlicitih slojeva mozga, ipak stoje nemocne i nesposobne ispred izazova slikanja osjecaja i otkrivanja istih ljudima.


3. Stvarnost;



Situacije koje nam predstavlja Kur'an su istinite, stvarne psiholoske situacije, koje Kur'an precizno odredjuje na pozornici mjesta i vremena.

Vrijednost ovih psiholoskih situacija nalazi se u realnoj mogucnosti njihovog ponavljanja u svakoj generaciji, bez obzira na promjenu mjesta i vremena, jer je covjek, po svojoj psiholoskoj konstrukciji i reakciji, isti, makar se vinuo u oblake.
Osjecaji radosti, tuge, zadovoljstava, ljutnje ce pratiti covjeka dok god bude koracao ovom Planetom.



4. Preciznost opisa;



Situacije koje nam predstavlja Kur'an, nisu samo obicna kazivanja.

Naprotiv, to su zivo opisani dogadjaji, koji stvaraju vizuelnu sliku u umovima citalaca sa sadrzajem koji nosi norme, propise, zakone i uputu.

Zato i nalazimo veci dio Kur'ana u naratorskom tonu, kako opisuje uzrocno - posljednicnu vezu ljudi i dogadjaja, ljudi i njihovih uvjerenja, opisujuci prosle narode u jasnim slikama kao i karakteristike spomenutih individua.

Kur'an kroz opise emocija odredjenih licnosti, ima za cilj, prije svega, pouku i mudrost i te osjecaje nam opisuje lagano, otkrivajuci nam postepeni razvoj emocija s naznakon na same okolnosti pod kojima su se emocije razvile, kao i duzinu njihovog trajanja.

Lijep odlomak iz Kur'ana u kome se ocituje prethodno navedeno je odlomak objavljen povodom Velida bin Mugire, nevjernika koji je u pocetku objavljivanja Kur'ana dosao Muhammedu a.s. da cuje cemu on a.s. poziva.

Kada je cuo kur'anske ajete iz Poslanikovih a.s. usta, ostao je zabezeknut. Znao je da to nije nista on onoga sto bi mogli komponovati ljudi, jer je bio najupuceniji u prozu i poeziju u to vrijeme. Nakon sto se vratio pred kurejsiske velikane i prenio im svoja misljenje o Kur'anu, pripisali su mu opcaranost jer im njihovi dunjalucki interesi nisu dali da priznaju istinu.

Izvrsili su pritisak na njega, medju njima najvise Ebu Dzehl, i nagovorili ga da porekne istinu kao i svoj pravi dojam i utisak o Kur'anu.

I zaista, Velid bin Mugire je izabrao laz i odlucio da Kur'an opise "carolijom jakog uticaja".

[Vjerodostojan hadis govori o ovom dogadjaju koji prenosi El-Hakim od Ibn Abbasa/Al-Mustadrak: 506]

Tim povodom Allah dz.s. je objavio u suri "El-Mudesir" slijedece ajete:


"..jer je smisljao i racunao,-
i proklet bio, kako je proracunao!
i jos jednom, proklet bio, kako je proracunao!-
Zatim je pogledao,
pa se onda smrknuo i namrstio
potom se okrenuo i uzoholio,
i rekao: "Ovo nije nista drugo do vradzbina koja se naslijedjuje,
ovo su samo covjekove rijeci! "[18-25]
Osvrt Seida Qutba na ove ajete, autora tefsira "U okrilju Kur'ana" bio je slijedeci:
"Bljesak po bljesak...,korak po korak...pokret po pokret...slika nam kur'anski izraz. Kao da gledamo kist koji crta ili film kroz koji gledamo scenu za scenom".

Prvo imamo scenu gdje ga vidimo kako smislja i racuna, hodajuci gore-dole.
Zatim prokletsto od Allaha dz.s. zbog opredjeljenja za laz, zatim omalovazavanje kroz izraz:

"i proklet bio,kako je proracunao".

Poslije imamo ponavljanje prokletsta kao potpune osude od strane Allaha dz.s. u cilju postizanja zivljeg opisa i jasnije situacije.

Na drugoj sceni vidimo Velida bin Mugiru kako nervozno baca pogled tamo-vamo , sa ozbiljnoscu i osjecajem odgovornosti [pred Ebu Dzehlom], koja izaziva podsmijeh i zadirkivanje.

U narednoj sceni, mrsti celo, namrgodjen, crte lica mu poprimaju izraz ljutnje u cilju da pribere misli i sve to vidimo u smijesnom i bijednom stanju.

Nakon sve te borbe, unutarnjih previranja, groznicavog rasmisljanja, on se odlucuje za ne istinu i svjesno okrece ledje jasnoj mu istini govoreci:

"Ovo nije nista drugo do vradzbina koja se naslijedjuje, ovo su samo covjekove rijeci!"

Zaista su zivi i snazni bljesci, koje Kur'an nudi kroz svoje izraze, jaceg uticaja na covjekovu imaginaciju od kista koji slika po platnu ili filmskih scena koje pratimo pogledom.
Ovdje je potrebno ukazati na vaznu cinjenicu, a to je potreba spoznaje prilika pod kojima su spusteni kur'anski ajeti jer i te prilike nam omogucuju spoznaju psiholoskih dimenzija ovog dogadjaja. Kako bi drugacije shvatili osjecaje koji su okupirali Velida bin Mugiru bez poznavanja razloga spustanja objave kao i socio-ekonomske situacije u kojoj su spusteni Allahovi dz.s. ajeti ?!

- Tjelesni pokreti su tumaci dusevnih aktivnosti;

Allah dz.s. nas obavjestava o onome sto je u ljudskim dusama na razlicite nacine.
Nekada je to kroz jasne izraze, kao sto je kazivanje Jakubu a.s.:

”I okrenu se od njih i rece: ”O Jusufe, tugo moja! ”- a oci su mu bile pobijelile od jada, bio je vrlo potisten.” [ Jusuf : 84 ]

U ovom slucaju ajet, jasno i nedvosmisleno opisuje osjecaje koji su obuzeli Jakuba a.s.

Dakle, osjecaj tuge za Jusufom, koji je prouzrokovao njegovu potistenost i slijepilo.
U drugom slucaju opet, Kur’an nam opisuje ljudske pokrete kroz koje uocavamo vrstu i prirodu osjecaja koji obuhvataju odredjenu osobu.

Poslusajte kako Allah dz.s. opisuje vlasnika dva vrta, nakon sto ih je propast zadesila:

“I propadose plodovi njegovi i on poce krsiti ruke svoje zaleci za onim sto je na njega utrosio - a loza se bijase povaljala po podupiracima svojim - I govorase: ”Kamo srece da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga! ”[Al-Kahf :42]

Koje prirode su osjecaji koji su natjerali vlasnika vrtova da prevrce rukama?!
To su zasigurno bili osjecaji pokajanja, zala za propalim vlasnistvom.

Ili u drugom primjeru:

”Na dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreci: ”Kamo srece da sam se uz Poslanika pravog puta drzao ”[Al-Furkan :27]

Koji su to osjecaji natjerali ovog covjeka da grize jagodice svojih prstiju?! Zar to nisu ponovo osjecaji tuge, zala, kajanja i ceznje?! Ne mislim da je neko vidio covjeka da grize svoje prste u trenucima srece i zadovoljstva.

Kur’an nam nudi mnogo slicnih primjera kroz kojih pokreti odslikavaju ono sto je u dusi.

“I vidjet ces kako ih ponizene i klonule vatri izlazu, a oni je ispod oka gledaju. Oni koji su vjerovali, reci ce: ”Pravi stradalnici su oni koji na Sudnje danu i sebe i celjad svoju upropaste! ”A zar nevjernici nece neprekidno patiti! ”[Es-shura : 45]

Kakav je to psiholoski stid koji se krije iza kriomocnog pogleda?
To je zasigurno stid koji odslikava osjecaje ponizenosti i bjede.

Slican primjer imamo u suri Al-Ahzab:

”…ne zeleci da vam pomognu. A kada zavlada strah, vidis ih kako gledaju u tebe kolutajuci svojim ocima kao pred smrt onesvjesceni; cim strah mine oni vas psuju svojim ostrim jezicima, skrti da ucine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato ce Allah njihova djela ponistiti; a to je Allahu lahko.”[19.ajet]

Kroz opisane pokrete vidimo jasne karakteristike kukavicluka i slabosti koji izaziva podsmijeh.

Kroz slicne primjere Allah dz.s. nam opisuje emocije i njihove dubine.
Na drugim mjestima u Kur’anu opet nailazimo na pokrete koji nam ukazuju na odredjene emocije, u ovom slucaju, izraze lica:

” Toga dana ce neka lica blistava biti,

U Gospodara svoga ce gledati;

Toga dana ce neka lica smrknuta biti,…[Al-Kiyama :22-24]



U drugom ajetu:


”Na dan kada ce neka lica pobijeliti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna reci ce se: ”Zasto ste posto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato sto niste vjerovali! ”[Ali Imran :106]

Kao sto je smijeh ili osmijeh, gotovo uvijek izraz radosti i srece, tako u Kur’anu supruga Ibrahima a.s. izrazava svoju radosti kroz osmijeh koji se pojavio na njenom licu nakon sto je dozvolio strahu da popusti i ode.

”A zena njegova stajase tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmijehnu.”[Hud :71]

Na ljudskom licu u velikoj velicini slucajeva, ne mozemo primjetiti osmijeh ili tragove osmijeha u tegobnim situacijama, jer su za ovakva stanja karakteristicni plac i istinske suze, koji su znak emotivnog uzbudjenje koje prati tuga. [ vidi suru , Jusuf :84. ajet]

Desava se da covjek, ponekad, glumi ove osjecaje, medjutim vrlo brzo biva otkrivena njihova prava priroda. Tako imamo primjer Jusufove brace koji su se pretvarali da placu pred njihovim ocem Jakubom a.s., pustajuci lazne suze.

”I uvece dodjose ocu svome placuci.” [Jusuf :16]

Da li je Jakub a.s. naivno povjerovao u te suze ili je spoznao pa rekao:

”I donesose kosulju njegovu laznom krvlju okrvavljenu. ”U vasim dusama je ponikla zla misao”- rece on - “I ja se necu jadati, od Allaha ja trazim pomoc protiv onoga sto vi iznosite.”

Jakub a.s. je prozreo njihovu glumu, jer “nije isti plac unajmljene narikace i ocvijeljene mati.” [ arapska poslovica ]

- Raznovrsnost osjecaja u jednoj situaciji;

Naredna vrijednost na koju cemo ukazati kroz kur’ansko predstavljanje jeste da ljudski osjecaji ne moraju biti isti, bez obzira na identicnost povoda.
Drugim rijecima, nije nuzno da sudionici jednog te istog dogadjaja reaguju na isti nacin, iz prostog razloga koji se tice razlicite ideoloske pozadine ljudi, njihovih ubjedjenja kao i naklonosti ili neutralnosti spram odredjenih dogadjaja.
Reakcije su slike ljudskih uvjerenja kao i njihovog odgoja.

Stara poslovica kaze: ”Svaka posuda mirise na ono sto je u njoj.”
Kur’an svjedoci ovoj tvrdnji kroz slikanje dogadjaja u kojima vise sudionika izrazava razlicite emocije. Primjer tome jeste kazivanje o sihirbazima [carobnjacima] od kojih je Faraon zatrazio da se suprotstave Musau a.s.

Pa nakon sto su spoznali istinu,kakava je bila njihova reakcija?

“..a carobnjaci se licem na tle bacise
“Mi vjerujemo u Gospodara svjetova”- povikase,
“Gospodara Musaova i Harunova!” [Al-A’raf :120-122]

U ovoj situaciji carobnjaci svoje dusevno stanje izrazavaju sedzdom, dok Faraon prijeti i strasi:

”Izodsjecat cu vam, sigurno, ruke vase i noge vase unakrst, a onda cu vas sve razapeti!”[Al-A’raf :124]

I u ovoj prijetnji, mi ustvari vidimo njegovu strijepnju za negovu vlast i imetak, kao i njegovu glupost.

Treca kategorija ljudi na istom skupu reaguje govoreci:

”A glavesine naroda faraonovog rekose: ”Zar cete ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i bozanstva tvoja napusti?”- On rece: ”Ubijatcemo musku djecu njihovu, a zensku cemo im ostavljati u zivotu; mi ,uistinu, vladamo njima.”[Al-A’raf :127]

Njihove rijeci u ovom slucaju su odraz njihove dvolicnosti kao i naklonosti nasilniku iz straha i kukavicluka.

Drugi primjer ove pojave jeste u suri “Jusuf ” i to prizor Jusufovog a.s. susreta s roditeljima i bracom, nakon dugog rastanka.

Pokusajte pretpostaviti osjecaje Jusufa tog momenta?

Ili osjecaje njegovog oca Jakuba a.s. koji je tugovao 40 godina za nestalim sinom?!

Ili pak osjecaje Jusufove brace, koja su mu ucinili nepravdu i njihovo priznanje tog zlocina kao i trazenje oprosta !

Ili osjecaje Jusufovog brata Benjamina! [pogledajte kompletnu pricu u suri Jusuf].

Iduci primjer se nalazi u istoj suri, a tice se zavjere koju je zena upravnika priredila Jusufu a.s.

Gdje vidimo zenu upravnika, Jusufa a.s, upravnika i svjedoka s razlicitom interpretacijom jednog te istog dogadjaja.

Iduci primjer je primjer Karuna - covjeka koga je Allah dz.s. obdario velikim imetkom i tice se razlicite reakcije ljudi pred velikim bogatstvom.

“I izadje on pred narod svoj u svom sjaju. ”Ah da je i nama ono sto je dato Karunu! ”-govorili su oni koji su ceznuli za zivotom na ovom svijetu, - “on je, uistinu, presrecan.”

“Tesko vama!”- govorili su uceni - , ”onome koji vjeruje i cini dobra djela bolje je Allahova nagrada , a bice samo strpljivima pruzena.” [Al-Qasas :79-80]

Pa zapazamo srca koja posrcu pred iskusenjem bogatstva, gdje njihovi vlasnici djeluju krajnje inferiorno.

Na istom mjestu zapazamo i drugu vrstu srca koja se svojom cvrstom vjerom u Allaha uzdizu iznad iskusenja bogatstva, ceznuci za onim sto je kod Allaha vrijednije [dobra djela].

U zadnjem primjeru cemo se zadovoljiti samo isaretom na kur’anske ajete koji nam predocavaju dva primjera razlicitih emocija i stavova [At-Tawba 124-125].


5.Ciljana analiza;



Ono sto ne bi trebalo izostati iz naseg poimanja jeste cinjenica da kroz navodjenje razlicitih ljudskih primjera, Kur’an potvrdjuje dominantnu ulogu imana u pogledu kontrole emocija.

Dakle sva kur’anska kazivanja imaju za cilj:

”U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni…”[Jusuf :111]

Jedan od najboljih dokaza da iman u Allaha dz.s. omogucuje potpunu kontrolu emocija , este kazivanje o Ismailu a.s.

U tom primjeru vidimo jasne emocije majke, oca, sina koje su pod potpunom kontrolom imana u jednog Allaha dz.s. U ovom slucaju Allah dz.s. objavljuje Ibrahimu a.s. u snu da treba da zakolje svog sina Ismaila.

Ibrahim a.s. pokazuje odlucnost da to izvrsi, uprkos teskoci u grudima koju osjeca pred cinjenicom da ce mu sin ispustiti dusu i to pod njegovom rukom!
Ismail obznanjuje potpunu predanost Allahovoj naredbi dajuci ocu suglasnost, uprkos tome sto mu se nefs buni.

Smatramo da je potrebno podrobno zastati kod dimenzija Ibrahimovog a.s. stava, uzimajuci u obzir da se radi o starcu na izmaku zivotne snage koji je udaljen od familije i rodbine, iseljenik iz svoje domovine.

Allah dz s. mu poklonja sina nakon dugog iscekivanja i strahovanja da ce ostati bez nasljednika. Ne stigavsi da pokaze svom djetetu svo prostranstvo ocinske ljubavi i brige, biva mu naredjeno da to isto djete zakolje.

Medjutim on se nije bunio, niti ga je obuhvatao ikakav osjecaj osim osjecaja pokornosti i misao predanja Allahovoj dz.s. volji.

Duznost jeste bila ekstremno teska , jer od njega nije bilo trazeno da posalje sina u rat, niti da ga obaveze obavezama koje bi mu dovele zivot u opasnost, nego je od njega trazeno da stvar obavi svojom rukom.

A sta da obavi?!

Klanje svoga sina!!

Kako reaguje njegov sin u cvijetu svoje mladosti pred takvim okolnostima?

“Oce moj, izvrsi ono sto ti se naredjuje, naci ces me , insa’Allah, strpljivim.”

Obojica su se predali Allahovoj dz.s. volji, s potpunom sigurnoscu, spokojem i zadovoljstvom. Ovaj stepen dusevnog spokoja, unutarnje smirenosti, psihicke sigurnost pred kompleksnim zivotnim zadacima ne moze da osigura niti jedna sila na Svijetu. Ovaj nivo osjecaja moze da proizvede samo iman u Jednog Allaha dz.s.

Drugi primjer u kojem dolazi do izrazaja dominacija imana nad emocijama je primjer carobnjaka koje je skupio faraon da poraze Musaa a.s.

Vidimo carobnjake kako dolaze a u njima se preplice nastojanje da zadovolje iscekivanje faraona i njihove zelje da osvoje obecane im nagrade.

“I faraonu carobnjaci dodjose. ”Da li cemo , doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?”- upitase. “Da“- rece - “I bicete mi zaista bliski.”[Al-A’raf :113-114]

Bitno je takodje dodati, da si carobnjaci bili potpuno svjesni faraonove reakcije u slucaju da ne zadovolje njegova ocekivanja.

Medjutim nakon sto je iman ispunio njihova srca , doslo je do radikalne promjene njihovih mjerila kao i emocija, akcija i zivotnih teznji.

Jer iman dodirne srce poput malog prekidaca koji osvijetli cijelu sobu, pa vidimo kako se ljudsko srce u djelicu sekunde preobrazava iz kufra u iman.
U suprotnom, ko bi povjerovao da su rijeci, koje cemo uprvo cuti, potekle iz usta ljudi ciji iman egzistira sveka nekoliko sekundi ! !

Rekli su faraonu koji im je prijetio razapecem:

”Mi necemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam dosli, tako nam onoga koji nas je stvorio!”- odgovorise oni - , pa cini sta hoces; to mozes da ucinis samo u zivotu na ovome svijetu!” [Taha : 72]

Proucavajuci kur’anski sadrzaj nailazimo na pravilo koje ostaje vazece za sve generacije, a to je da kur’anski tekst, ponekad zanemaruje imena osoba, detalje dogadjaja iz razloga da usmjeri nasu paznju ka mudrosti koja lezi iza dogadjaja, a koje su trajne vrijednosti i koje nisu ogranicene mjestom niti vremenom.

Ozbiljan citatelj Kur’ana ce primjetiti, da se pri svakom novom spominjanju odredjenog dogadjaja ustvari osvjetljava odredjeni psiholoski detalj, koji se na kraju uklapa u perfektan mozaik kompletnih psiholoskih cinjenica. S druge strane, ponavljanje ima i svoju odgojnu funkciju, a to je ucvrscenje generalne ideje u odredjenoj psiholoskoj situaciji.


Dr Abdullah Jouyousi je profesor tefsira na Islamskom internacionalnom univerzitetu u Maleziji

Preveo s arapskog: Edin Tulic

RSS per kategorine Lajme Shfletuesi i Kur'anit

  • RSS per kategorine Lajme