Zeri Islam

Za njega ne postoje tabu teme, pa ni vehabizam u BiH, o čemu mnogi intelektualci izbjegavaju da govore. Profesora Silajdžića smo na početku razgovora zamolili da u najkraćem objasni suštinu vehabizma.



Silajdžić: Vehabizam je pokret koji se veže za Muhammeda ibn Abdulvehaba koji se pojavio u 18. stoljeću u Nedždu, u Saudijskoj Arabiji, kaže Silajdžić. Nastao je kao reakcija na kolonijalizaciju i okcidentalizaciju muslimanskih zemalja. U osnovi, ne možemo govoriti da je vehabizam, dok je njegova poruka bila ograničena uglavnom na Arabiju, bio negativna pojava. Zašto? Prosto zato što je Muhamed ibn ‘Abd al-Wahab, poput i drugih ravaca koji su reagirali na modernizaciju muslimana, težio generičkom odnosno unutarnjem razvoju islamske civilizacije pod sloganom “vraćanja čistome islamu“.
Ako bismo htjeli vehabizam karakterizirati u dvije rečenice, onda bi to bilo ovako: to je učenje koje je razvilo konzervativno ahistorijsko, mrtvo, statično, neatraktivno, dosadno razumijevanje tradicije i koje, u skladu sa tim osporava svaku moguću vrijednost četrnaest stoljeća razvoja islamske intelektualne tradicije koja je proizašla iz kur’anskih i poslaničkih korijena



Vehabije i ulema


Oslobođenje: Preneseno u bosanskohercegovački kontekst, šta to znači?


Silajdžić: To znači da sa takvom “filozofijom” islama, ali i povijesti, vehabije u BiH nisu u stanju sebi, a kamoli tradicionalnim bh. muslimanima artikulirati putove islamske ili muslimanske modernosti. A mi smo baš sada suočeni s takvom zadaćom. Ne možemo se vraćati natrag, jer je to antiislamski stav, niti možemo dozvoliti da nam drugi sugeriraju modalitete izlaska iz višestoljetne krize. Tu zadaću moramo sami izvršiti. Nažalost, ni oficijelna bošnjačka ulema nije još sposobna ponuditi djelotvorne odgovore. Ilmija na početku 21. stoljeća, u ime tobožnje zaštite fundamentalnih kulturnih nacionalnih interesa, opravdava svo zastrašujući dogmatizam i krajnju intelektualnu i kulturnu rezisten tnost. Pitam vas šta je to ulema osim famoznih ilahija i kasida značajno pridonijela radikalnom osvježavanju bošnjačkog kulturnoga bića? Oni još žive u uvjerenju da je duhovni i kulturni identitet nešto što se rođenjem stječe, što je povijesno fiksirano i što ne podliježe bilo kakvim promjenama i razvoju, a ne nešto što se vremenom gubi ili osvaja, baš kao i čovjekova sloboda. U tom smislu nema nekih značajnijih razlika između oficijelne uleme i vehabija. I jedni i drugi ostaju kod neke vrste potisnute religioznosti ili redukovanoga islama samo što vehabije u svojemu pogledu na islam više insistiraju na povijesno dovršenim tradicionalnim a Ilmija povijesno istrošenim kulturnim paradigmama. Hoću kazati da se vehabije nisu pojavile tek onako. Nisu tu u pitanju, kako se nerijetko misli, isključivo vojni i politološki razlozi. Obično se njihova pojava vezuju za rat u Bosni i Hercegovini.



Oslobođenje: Ali, došli su za vrijeme rata..


Silajdžić: Jesu došli tu, ali ipak, treba kazati da se mi prvi put nismo suočili sa tom vrstom tumačenja islama dolaskom Arapa, stranaca u BiH. Mnoge naše kolege su se obrazovale na saudijskim univerzitetima u Medini i Meki. Konceptualno gledano takvo tumačenje islama u Bosnu unose svršenici poznatih univerziteta u Medini i Meki koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća. Utjecaj takvih ideja na razvoj vjerskog života Bošnjaka u kasnijim godinama trebalo je ozbiljnije sociološki pratiti. Nažalost takva kritička projekcija je izostala.




Oslobođenje: Jesu li već tada neki od tih studenata prihvatili vehabizam?


Silajdžić: Ne, ne, ne možemo reći da su to učinili oficijelno. Uostalome, to i nije tako važno, važno je, zbog potrebe temeljitog propitivanja takvoga fenomena, da su određena tumačenja islama koja su nas zapljusnula u to vrijeme iz Saudijske Arabije bila bliska vehabijskom poimanju čovjeka i društva, svijeta Nažalost, u nedostatku razvijene, u najširem smislu, društvene misli u Islamskoj zajednici, obrazovne institucije muslimana olahko su prelazile preko takvih pojava. Iz toga možemo izvući zaključak da se današnje forme vehabizma u Bosni mogu donekle generički vezati za hijno i latentno, zasigurno nesvesno, instaliranje takvih ideja uoči agresije na našu državu.

Ebu Hamzina “lekcija”

Stoga mislim da se sa pres-konencijom koja je u srijedu održana u atriju Fakulteta islamskh nauka, a koja je upriličena pod pritiskom javnog mnijenja, dono zakasnilo. Svaka reakcija post festum, zacijelo govori da mi u Islamskoj zajednici nismo kadri uvijek kontrolirati a kamoli usmjeravati procese vjerskog života u Bosni i Hercegovini. A baš je projektirano usmjeravanje procesa razvoja vjerskog života naša najveća obaveza i zadaća. Islam nas uči da se ništa ne smije prepuštati slučaju. Mora se sačiniti dugoročna projekcija i u toj projekciji sistematično činiti na razvijanju jedne radikalno drugačije islamske paradigme koja će moći da obuhvati čitav spektar tumačenje islama, od onog akademskog preko tradicionalnog, zatim raznih formi reformističkog tumačenja islama, vehabijskoga, šiiskog, raznolikih formi teorijskog i praktičnog sufizma, koji je prisutan na našoj društvenoj sceni.




Oslobođenje: Ali sada govorimo o Vehabijama. Je li realna opasnost od vehabija u smislu rastakanja bošnjačkog bića?


Silajdžić: Dugoročno gledano jeste. Sa svojim specifičnim religijskin shvaćanjem svijeta, specifičnim uređenjem socijalnih i u najširem smislu društvenih odnosa među ljudima, vehabizam se u Bosni već instalirao kao prepoznatljiva religijska, kulturna i socijalna pojava kao takav on se reperkutira u društvenu praksu Bošnjaka muslimana, ali i drugih građana Bosne i Hercegovine. On je ozbiljno razdvojio roditelje i djecu, duhovnog poglavara i imame, profesore i studente, džemate, mahale, kvartove itd. Treba raščistiti jednu stvar! Ti idejni ili interpretativni spektar islama, pa unutar njega i bukvalističko učenje i tumačenje vehabija po sebi nije nešto zabrinjavajuće niti negativno. On se izvodi iz same naravi islama. Islam podrazumijeva neslućene mogućnosti raznolikih tumačenja Kur’ana. Sam Kur’an posjeduje brojne nivoe, dimenzije značenja. I sasvim je prirodno da te dimenzije sve osobe pojedinačno ne mogu na jednak način otkrivati, niti ih interpretirati. U tome ne vidim ništa sporno. Međutim, sporno je ekskluzivizirati bilo kojeg toka tumačenja islama. U našemu slučaju neprihvatljivo je da vehabije, prema kojima smo sve vrijeme bili više nego tolerantni, matični tok tumačenja islama u Bosni proglašavaju krivovjerjem. Pluralizam i sloboda tumačenja su Božji milosni dar, svako drugačije gledište nema nikakvog uporišta u tekstu Kur’ana, niti Poslanikovog s.a.v.s. sunneta. Ocjene da naši muslimani žive krivovjerni islam je drska, bezobrazna i krajnje iritantna.



Oslobođenje: Ko ju je izrekao?


Silajdžić: Izrekao ju je, mediji to više puta ponavljaju, Ebu Hamza, jedan od utemeljitelja vehabijske zajednice u Bosni i Hercegovini. On je rekao da muslimani u Bosni i Hercegovini ne žive autentični islam, da su autentični islam upoznali tek njihovim dolaskom, da mi muslimani živimo jedan komunistički, baški, redukovani islam itd. Moram reći da me ta njegova izjava strašno pogodila i osjetio sam da na taj način ugrožava moje elementarno pravo kao muslimana koji već baštini višestoljetnu islamsku tradiciju i prepoznatljive forme onoga izražavanja u Bosni i Hercegovini.

Dakle, vehabije, kao manja skupina, ugrožavaju elementarna prava bosansko-hercegovačkih muslimana koji su institucionalno sabrani u islamskoj zajednici. Takva vrsta ponašanja se mora saankcionirati! Islamska zajednica mora naći načina da se tim ljudima zabrani da agresivno postupaju prema imamima. Imami su do sada bili jako toerantni prema njima. Imaju pravo na vlastitu paradigmu islama, ali nemaju pravo uznemiravati druge vjernike koji ne misle kao oni i nemaju pravo držati nam lekcije o tome i izvornome islamu. Kamo sreće da nas svojom teorijom islama mogu produktivno uvesti u suvremeni svijet, mi bismo ih raširerenh ruku dočekali. Naravno, za takav pothvat oni niti imaju intelektualne snage, niti pameti, a još manje mudrosti.



Oslobođenje: I šta činiti?


Silajdžić: Ništa nećemo postići saopćenjima, pres – konferencijama, rezolucijama, niti zabranama. Islamska zajednica se mora otvoriti za nove procese. Da li je ona sposobna kadrovski, materijalno itd , to je drugo pitanje. Bez otvaranja takve stranice u reformi odgojnih i obrazovnih institucija u Islamskoj zajednici, držim da vehabizam neće biti u jenjavanju, već da će dobiti na svojemu zamahu i da će postati još snažniji i agresivniji.



Vehabizam i novac


Mi u Islamskoj zajednici moramo shvatiti da su stare forme islamskog obrazovanja prevaziđene i da pred sobom imamo generaciju radikalno drugačijeg mentaliteta, drugačijeg senzibiliteta i shvaćanja svijeta. Dakle, u dobroj mjeri su i institucije Islamske zajednice krive što veliki broj mlađih ljudi pristaje uz vehabijski pokret. Nije u pitanju samo novac. Ne! Obično se misli – tamo ljudi idu zato što im se daje 50, 100 maraka. To je krajnje pojednostavljeno posmatranje ovoga fenomena. Njima su se priključili ne samo siromašni nego i jako bogati mladići. U takav projekat se ulažu ogromna sredstva. Ukratko, radi se o jednom odveć složenom pokretu, koji će uz druge pravce religijskog mišljenja i uopće društvene i kulturološke procese kod nas, u biti jedan od značajnijih faktora razvoja Islamske zajednice u narednim desetljećima. Islamska zajednica mora osvajati kulturnu i društvenu scenu Bosne. Mora vratiti povjerenje mlađim generacijama. Najodgovorniji ljudi Islamske zajednice moraju više razgovarati s mladim ljudima, sa običnim vjernicima, a ne samo koketirati sa političarima i estradnim i kulturnim uposlenicima. U mjeri u kojoj mi u Zajednici budemo osvajala taj prostor, bit će potiskivane sve nus religiozne i kulturne pojave koje trenutno u Bosni i Hercegovini postoje, pa I vehabizam kao reaktivna pojava. Ukoliko mlađoj generaciji i muslimanima Bosne i Hercegovine ponudimo bolju paradigmu islama u 21. stoljeću, ja vas uvjeravam da vehabije nemaju tu šta tražiti.


Oslobođenje: A šta vi, profesori medresa, islamskih pedagoških akademija i Fakulteta islamskih nauka u vezi s tim činite? Evo, imate deklaracije, odluke Rijaseta.


Silajdžić: Na žalost, nema nikakve sinhronizacije između najviših institucija Islamske zajednice i Fakulteta. Kad je neko iz Rijaseta Islamske zajednice došoao kod mene u kabinet da o tome razgovaramo?


Oslobođenje: Ali, imate stavove Rijaseta o tome?


Silajdžić: Mi na Fakultetu činimo sve da mlađim generacijama plasiramo dinamično razumijevanje islama, koje će im pomoći da se sutra, kad završe studije, suoče ne samo sa društvenim procesima, kulturnim, političkim u Bosni i Hercegovini, nego i u svijetu. To je moja ocjena. Nakon završetka islamskih studija, oni na žalost gube svaku vezu sa Fakultetom. Ostaje pitanje da li se oni kasnije u intelektualnom, duhovnom i emocionalnom smislu adekvatno razvijaju. Za to su odgovorne vjersko-prosvjetne službe Rijaseta.



Oslobođenje: Ima li vehabija na Fakultetu i u medresama?


Silajdžić: Apsolutno nema na Fakultetu i medresama. U islamskim pedagoškim akademijama mislim da postoje ljudi koji su skloni takvim idejama. Činjenica da se na pedagoškim fakultetima u Zenici Bihaću ne izučavaju magistralni tokovi muslimanskoga mišljenja kao što su Kelam, islamska filozofija i sufizam, koji su muslimanske narode uvrstili u red moćnih svjetskih intelektualnih i kulturnih tradicija svijeta, dovoljno govori.




Konformizam intelektualaca


Oslobođenje: Zašto mnogi intelektualci u Islamskoj zajednici i van nje izbjegavaju da govore o vehabizmu? Da li je to, možda, iz straha?


Silajdžić: Nema tu straha. U pitanju je čisti ili za Bošnjake intelektualce poslovični konformizam. Naši su se intelektualci u ratu ponašali konformistički. I to je vrlo ružna pojava. Zbog strašnog konformizma intelektualaca u Islamskoj zajednici, pa i šire, mislim da vehabizam ima izgled da se kao pokret omasovljuje Govorim o konformizmu bošnjačkih intelektualaca, jer Islamska zajednica jedino uz pomoć bošnjačkih intelektualaca koji možda i nemaju direktne veze sa institucijama Zajednice može da usmjerava procese. Ne može ona sama. Jer se radi o složenoj pojavi koja se mora interdisciplinarno motriti.




Oslobođenje: Kad ste se vi, intelektualci u Islamskoj zajednici, samoinicijativno oglasili o vehabijama?


Silajdžić: Ne moramo se oglasiti u medijima. O tome pišemo tekstove i knjige. Evo, prije nekoliko mjeseci ja sam objavio knjigu pod naslovom Muslimani u traganju za identitetom u kojoj govorim o tome. To što bosanska muslimanska javnost o tome ne zna ništa, nije moj problem.




Oslobođenje: Šta mislite o izjavi svog prijatelja i kolege Rešida Hafizovića da iza vehabija stoji engleska obavještajna služba?


Silajdžić: Obično su iza svih reformističkih pokreta stajale određene obavještajne službe. I vehabije su u Saudijskoj Arabiji instalirali Englezi. To je dokazano. Držim da ta izjava ima utemeljenja i sasvim sam siguran da razne špijunske i obavještajne službe koriste vehabije u smislu destabiliziranja društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini i relativiziranja političke pozicije Bošnjaka u konstituiranju nove državne i društvene bosanskohercegovačke strukture.


(Oslobođenje, 11. 11. 2006. god.)