Zeri Islam

Piše: akademik Esad DURAKOVIĆ



Grudva zvana vehabije zako­trljala se na bosanskoj vrle­ti, ali još uvijek nije izvje­sno na koju stranu će se la­vina survati. No, pažljivom anali­tičaru moguće je i to predvidjeti s priličnom pouzdanošću.

Islamska zajednica u BiH ko­načno se oglasila, ali i dalje neade­kvatno i eufemistički: nije čak ni imenovala tu prijetnju koja se nadvi­la nad BiH. Dotle su vehabije vrlo odlučne i rezolutne, a takvi uglavnom i uspijevaju. No, i ovakav is­korak IZ valja pozdraviti, ali se mo­ra ukazati i na to da je "Rezolucija Rilaseta Islamske zajednice o tu­mačenju islama" i press-konferenci­ja tim povodom mjera sasvim ne­adekvatna srčanom vehabijskom aktivizmu. Čak i ako nije prekasn - a moglo bi biti da jest - nužno je djelovati primjerenije i hitno.



Hvatanje korijena

Vehabijski retrogradi aktivizam još uvijek se kod nas; u medijma pa i u IZ, predstavlja neadekvatno ili re­tuširano u samoj svojoj suštini; njegov radikalizam se štetno minimizira i suštinski aspekti njegova bu­dućeg i sasvim predvidljivog ispolja­vanja potpuno se zamagljuju. Naravno, vehabizmu to veoma pogoduje za čvršće hvatanje korijena, a ubrzo će biti bezizgledna svaka akcija, osim one da se, kao isprovocirana reakcija, sa moćnih međunarodnih instanci, konačno zamte trag svim ovdašnjim muslimanima. Odgovornost za tu budućnost je na mnogim ovdašnjim faktorima - političkim, akademskim, obrazovnim, na Pre­porodu, na Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca, itd., ali je neuporedivo najveća odgovornost na instituciiama IZ jer ona može i­ dužna je najefikasnije dielovati - jasno i odlučno - preko svoje moćne infrastrukture i sa svoje respektabil­ne ideologijske poziciie. Mnogi vjernici koji nisu vehabije - imao sam prilike vidjeti to po BiH - izražavaju naklonost vehabijama, kao i mnogi funkcioneri IZ, ne znajući ili ignorirajući krajnje ciljeve toga po­kreta koji se zasad samo najavljuju registriranim incidentima. Takav odnos neodoljivo podsjeća na ono neblagovremeno prepoznavanje opasnosti u vrijeme agresije na ovu zemlju: kada su već plamtjeli njeni rubni dijelovi, mislilo se kako će to brzo prestati i kako "neće do nas doći". Uvjeren sam da i mnogi Bošnjaci koji su ovdje preobraćeni u vehabije ne znaju, u ovoj fazi djelo­vanja pokreta, koji je krajnji cilj nji­hovih šejhova, all kada to shvate matica će biti prejaka da bi se domo­gli obale. Stoga treba ukazati na osnovne zablude u javnosti, pa i onih koji se službeno, a ipak neo­dređeno izražavaju o problemu.



Opasne zablude

Vehabijski aktivizam ovdje se svodi na relativno zanemarljiv broj stranaca koji su došli u vrijeme agre­sije na BiH (otuda skorašnja izjava kako nisu morali doći, a ne moraju ovdje ni ostati). Zabluda je u tome što sada ima mnogo više Bošnjaka, domicila, među vehabijama, s per­spektivom stalnog širenja Takvi ne­maju gdje otići, ali itekako imaju koga istjerati, ili pod zemlju satjerati. Polarizacija na vehabije i tzv. tradicionalne muslimane još uvijek se nastoji svesti na bezazlena obredoslovna razlikovanja (kako se obavlja namaz, koliko se ko raskoračio na namazu itd.), na spoljašnje ma­nifestacije (duga brada - kratke pan­talone) i u krajnjem slučaju - svi in­cidenti se marginaliziraju na džamij­ske hareme/dvorišta. Sve su to opasne zablude, jer su ideološko-politički ciljevi vehabija mnogo, mnogo ozbiljniji, i sigurno će krenuti u nji­hovu realizaciju kada se osjete dovo­ljno snažnima.
Institucije treba da upoznaju ja­vnost da su vehabije u svome poho­du, u postojbini vehabizma, kon­stantno i surovo ubijajući tradici­onalne muslimane, spaljivali u osvo­jenim gradovima sve knjige osim Kur'ana, u uvjerenju da su knjige izvorište tzv. novotarija. Porušili su mnoštvo spomenika starih više od hiljadu godina; pobili su na desetine hiljada tradicionalnih, umjerenih, ili naprosto norrnalnih muslimana u svijetu. Oni to smatraju svojom dužnošću, pošto su uvjereni da su tradicionalni muslimani krivovjer­nici koje je moguće samo preobratiti, ili ih likvidirati. Tu nema toleran­cije. Prema tome, ista sudbina spre­ma se i ovdašnjm tradicionalnim muslimanima Neshvatljivo je da ljudi koji to znaju ne upozoravaju na to. Vehabile. nemaju namjeru ograničiti svoju ekspanziju na džamijske prostore i na obredoslo­vne akte. Na njihovom najžešćem udaru - i to treba da zna Rijaset! - naći će se najpriie tradicionalni, umjereni muslimani.



Unutrašnja agresija

Treba li obrazlagati kako je ta­kav scenarij najopasnija unutrašnia agresija na preostale Bošnjake musli­mane u BiH?! Nekima u svijetu veoma godi takva perspektiva vehabizma u BiH, i stoga će ga podsticati. Naime, po­trebno je, prema njihovim intencija­ma, maksimalno radikalizirati mu­slimane u BiH (u njoj se već deceniju uzaludno traga za terorističkim bazama ili kampovima!) da bi se pribavio najubjedljiviji argument za njihovu potpunu i trajnu margina­lizaciju i pasivizaciju. Naravno, ve­habije su u zabludi kada misle da u Evropi mogu djelovati talibanski (kao što su inače u svemu u zablu­di), ali onoga bliskog povijesnog časa kada (ne bude li se blagovrerne­no i adekvatno djelovalo) tzv. bosan­ski islam - koji je opstao ovdje vije­kovima zahvaljulući svome mu­drom i nepatvorenom kosmopolitizmu, kao instinktu humanosti i samoodržanja - kada takvom islamu daju imidž talibanskog islama, bit će to vrijeme za konačan obračun i sa jednom i sa drugom njegovom formom. Bez zluradosti, već zbog strepnje - moram reći kako je "De­klaracija evropskih muslimana" ne­spojiva sa neadekvatnim odnosom prema aktivizmu talibanskog islama u BiH. Ovdašnja javnost mora krajnje ozbiljno shvatiti 'razmjere prijeteće kataklizme. Treba da svi djeluju preventiyno, prosvjećivanjem, nedvo­smisleno i odlučno. Što se tiče IZ, želim da mi njeni čelnici ne zamje­re - iako ne po svaku cijenu - zbog toga što ću sugerirati gdje oni treba da usredsrede, između ostalog, svoje djelovanje, jer su čestite moje namjere prema njima, kao i prema svim drugim ljudima koju njeguju kultu­ru dijaloga i mirnoga života opleme­njenog različitostima. Vehabije su prodrle duboko u neke institucije - laičke i one Islamske zajednice. Utoliko više je neade­kvatno i zavaravajuće svesti ih na one koji su u vrijeme agresije na BiH došli iz inostranstva da daju prilog za spašavanje golih života ov­dašnjih muslimana. Vehabije djeluju i institucionalno, preko islamskih pedagoških akademija, odnosno djeluju tamo neki ljudi koji su se za nastavnički rad pripremali na samo­me vrelu beskompromisnog vehabi­zma.



Povijesna odgovornost

Istina, u pretposljednjoj tački Re­zolucije Rijaseta piše kako će njen sadržaj "čitati hatibi na džuma namazu u svim džamijama, dok će muderrisi Rezoluciju objasniti učenicima i studentima u svim medresama i na svim fakultetima IZ-e, te se strogo pridržavati njezinog slo­va i duha kao oficijelnog stava Rija­seta IZ-e u BiH." No, pozdravljajući ­makar i Rezoluciju, na koju se predugo čekalo, mora se kazati kako je problem stasao do onih razmjera kada se u mnogim slučajevima ne može djelovati čitanjem Rezolucije, već se neki ljudi moraju suočiti s dekretom Rijaseta, na šta on ima pra­vo i obavezu, kao ogromnu povije­snu odgovornost koja je pred njim. Neka se vidi koliko ima vehabijski indoktriniranih predavača na akademijama i u medresama, na mimbe­rima. Poznato je i to da po BiH da­nas drže vjeronauk u laičkim osno­vnim, odnosno u nekim srednjim školama, i ljudi koji su se obrazova­li na retrogradnim vehabijskim, odnoso selefijskim univerzitetima. Jer tačka II/4 Rezolucije koja govori o tome kako “Rijaset IZ-e vjeruje da u Bosni i Hercegovini nema ekstremnih pojedinaca ni ekstremnih grupa koje mogu narušiti jedinstvo muslimana", surovo je obesnažena realnošću prije nego što se osušila tinta kojom je Rezolucija ispisana. To su prava polja za odlučnu i odgovornu akciju; tu su pune ruke posla. Neki bi ovdje kazali: Mora se početi djelovati već od ponedjeljka.



(Oslobođenje, 11. novembra 2006)