U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja istine od laži. Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste! A ko bude bolestan ili bude na putu - toliko dana napostit će. Allah želi da vam olakša, a ne želi da vam oteža, i da navršite postom toliko dana, i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na Pravu stazu, i da budete zahvalni!A kad te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam doista blizu! Odazivam se molbi molitelja kada Mene moli! Pa nek se i oni odazovu Meni, i nek vjeruju u Mene da bi upućeni bili.
Vama je dozvoljeno da u noćima ramazana odnos imate sa svojim ženama, One su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vi odajete vaša osjećanja, pa vam je oprostio i vaše pokajanje primio! Sada odnos imajte sa njima i čeznite da dobijete ono što je Allah odredio da dobijete! I jedite i pijte sve dotle dok vam ne bude razgovijetna bijela od crne niti svitanja! Potom postite do noći! A sa ženama ne smijete imati odnosa dok ste u i'tikafu u džamijama. To su Allahve granice i ne prelazite ih. Tako Allah objašnjave Svoje znake ljudima da bi bogobojazni bili.” (El-Bekare,183-187.)1
Opće značenje
Uzvišeni i Veličanstveni Gospodar obavještava da je On svojim robovima vjernicima učinio post obaveznim, kao što ga je učinio obaveznim i prethodnim sljedbenicima vjera (ehlu-l-milel). Obaveznost posta On je pojasnio objašnjenjem njegovog velikog značaja i visoke mudrosti, koja se ogleda u tome da on pripravlja za bogobojaznost dušu postača, koji će, pokoravajući se naredbi Uzvišenog i nadajući se nagradi kod Njega, ostaviti dozvoljene želje (šehewat), e da bi tako postao od onih bogobojaznih i onih koji se klonu zabranjenog.
Post koga je Uzvišeni Allah propisao Svojim robovima je određenog broja dana, a to su dani mjeseca ramazana. Allah varn, iz Svoje milosti, nije naredio da stalno postite. Pored ove milosti u postu, Uzvišeni je uzakonio (šere'a) da bolesnik, kome šteti post, i putnik, kome je teško postiti, mogu da ne poste i to da naposte dan za dan. Ovo je olakšica i milost prema robovima. Uzvišeni potom izvještava da je mjesec u kome je naredio da se posti mjesec ramazan, mjesec u kome je počelo objavljivarije Kur'ana (nuzulu-l-Kur'an), veličanstvene Knjige kojom je Allah počastio Ummet Muhammeda, a. s., i učinio ga njihovim ustavom (dusturen) i zakonom (nizamen) kojega se pridržavaju u svojim životima. U njemu je svjetlo, uputa i sjaj; on je put sreće (sebilu-s-se'adeh) onome ko želi ići njegovom stazom. Stvoritelj je propisao post u ovom mjesecu zato što je to mjesec u kome se robovima spušta Božanska milost (er-rahmetu-l-ilahijjeh), a On, Uzvišeni, želi Svojim robovima samo olakšati, i zato je bolesnom i putniku dozvolio da ne poste u danima mjeseca ramazana.
Allah, dž š., zatim, pojašnjava da je On blizu, da se odaziva molbi molitelja i da ispunjava potrebe potrebnih. Između Njega i robova nema nikakvog zastora. Na njima je da se dovom i skrušeno samo Njemu obrate, iskreno mu ispovijedajući vjeru.
Gospodar je olakšao Svojim robovima time što im je dozvolio da se, u noćima mjeseca ramazana, sastaju sa svojim ženama, kao što im je dozvolio jelo i piće. Prije im je to bilo zabranjeno. Međutim, On im je dozvolio jelo, piće i sastajanje sa ženama, da bi im pokazao Svoju blagodat i milost prema njima. On je suprugu uporedio sa odjećom koja prekriva tijelo, jer ona prekriva muža i dariva mu smiraj. Isto tako, muž prekriva suprugu. Ibn Abbas kaže da je značenje ajeta “hunne libasun lekum we entum libasun lehunne” slijedeće: ”One su vaš smiraj, a vi ste njihov smiraj." Sastajanje sa ženama dozvoljeno je sve do zore. Iz te opće ('amun) dozvole sastajanja sa ženama izuzeto je sastajanje u vrijeme i'tikafa, jer je to vrijeme intenzivnijeg posvećivanja ibadetu. Uzvišeni zaključuje ove plemenite ajete upozorenjem od suprotstavljanja Njegovim naredbama činjenjem zabranjenih i griješnih djela, koja su Allahove granice (hududullah-l-llah). On je njih objasnio Svojim robovima kako bi ih izbjegavali, a čvrsto se držali Njegovog Šeri'ata, da bi bogobojazni bili.
Povodi objave
1. Ibn Džerir prenosi od Mu´aza b. Džebela, Allah njime zadovoljan bio, da je rekao: "Kada je Allahov Poslanik došao u Medinu, postio je na Dan Ašure i tri dana od svakog mjeseca. Zatim je Allah, dž. š., naredio post mjeseca ramazana, objavljujući Poslaniku: “O vjernici! Propisuje vam se post...” pa do ajeta: “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane!” Tako je onaj ko je htio postio, a onaj ko nije htio postiti nahranio bi siromaha; Potom je Allah, dž. š., post stavio u dužnost zdravoj osobi koja je kod kuće, a dopustio staroj osobi, koja ne može podnijeti post, da ne posti, objavljujući: “Pa koji od vas bude u ramazanu kod kuće...”2
2. Od Seleme b. el-Ekwe'a se prenosi da je rekao: “Kada je objavljen ajet “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane!”, ko je htio od nas je postio, a ko je htio da ne posti, davao bi fidju, sve dok poslije nije objavljen ajet koji je derogirao prethodni: “Pa koji od vas bude u ramazanu kod kuće..."3
3. Prenosi se da je jedna skupina beduina upitala Poslanika, a. s.,: " O Muhammede! Je li naš Gospodar blizu pa da ga šapatom prizivamo, ili je daleko pa da dozivamo?" Onda je Allah objavio: "A kad te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam, doista blizu...”4
4. Buhari prenosi od Bera'a b. 'Aziba da je rekao: "Kada bi neki ashab Allahovog Poslanika, a. s., postio, pa se prikučio iftar, a on zaspao prije nego što bi se iftario, svu noć i sutrašnji dan ne bi ništa jeo sve dok se ponovo ne smrkne. Tako je Qajs b. Sarme, ensarija, koji je danju radio s brašnom, postio i kada se prikučio iftar otišao je kući i zatražio od svoje žene da jede. Ona je odgovorila da nema ništa spremljeno, ali će mu zgotoviti. Njega je u međuvremenu savladao umor i on je zaspao. Kada ga je žena vidjela, reče: Teško tebi! Polovicom sutrašnjeg dana spomenuti enarija se onesvijestio. Ovo je bilo spomenuto Božijem Poslaniku, pa je objavljen ajet: “Vama je dozvoljeno da u noćima ramazana odnos sa svojim ženama imate.” Ashabi su se tome jako obradovali, pa je objavljen i ajet: 'Pa jedite i pijte sve dotle dok vam ne bude razgovijetna bijela od crne niti svitanja!”5
Tumačenjske prefinjenosti
1. Navedeni plemeniti ajet ukazuje da je post drevni ibadet (ibadeh qadimeh) kojega je Allah propisao i narodima prije nas. Međutim, sljedbenici Knjige su promijenili i zamijenili ovaj propis. Suglasili su se da po žestokoj vrelini i velikoj studeni ne poste te su post pomjerili u proljeće dodajući mu još dana, tako da su, u znak otkupa, ukupno postili pedeset dana.
Taberi svojim lancem prenosilaca prenosi da je Ed-Dujji rekao: "Kršćanima je bilo naređeno da poste u mjesecu ramazanu, bilo im je naređeno da ne jedu i ne piju poslije spavanja i da se ne žene u mjesecu ramazanu. Post u ramazanu pričinjavao im je poteškoću pa su ga počeli mijenjati u periodu zime i ljeta. Uvidjevši tu okolnost, složili su se da poste u periodu između zime i ljeta, tj. u proljeće. Govorili su: Dodaćemo još dvadeset dana kako bise time iskupili za ono što činimo! Tako je njihov post iznosio ukupno pedeset dana."6
2. lbnu-l-'Arebi o značenju Allahovih Riječi: "...toliko drugih dana! (fe'iddetun min ejjamin uhar)" veli: "Ove riječi predstavijaju prefinjenost stilski dotjeranog izraza, jer se zamišljaju riječi: pa neka posti toliko drugih dana. lspuštana je zavisna (glavna) rečenica, a regens (mudaf) je ubjedljivo istaknut.”7
3. Uzvišeni Gospodar objašnjava da post poboljšava bogobojaznost: "...da biste bogobojazni bili.” Sa malo riječi objašnjen je njegov veliki značaj i visoka mudrost, a koja se ogleda u tome da se postom ojačava duša postača, jer se postač, pokoravajući se Gospodarevoj naredbi i očekujući od Njega nagradu, susteže od inače dozvoljenih prirodnih potreba. Postom se, snagom bogobojaznosti, odgajaju postačeve želje jer se on klone zabranjenih užitaka. Post ništi žudnju stomaka i polnog organa, jer ljudi, upravo ovo dvoje, žele da što prije zadovolje, kao što se veli u slijedećem primjeru: “Ljudi žure da dvoje zadovolje: svoj stomak i polni organ!"8
4. Qaffal, Allah mu se smilovao, kaže: Pogledaj na divotu ('adžib) na koju Allah iz Svoje neizmjerne dobrote i milosti ukazuje u pogledu obavezivanja postom. On, Uzvišeni, ukazuje na slijedeće:
a) Ovaj Umniet u propisu posta ima uzor u prijašnjim ummetima.
b) Post je sredstvo postizanja bogobojaznosti, da nije naređen ovaj plemeniti cilj bi bio nedokučiv.
c) Post je naređen u određenim' danima, da je naređeno da se stalno posti to bi predstavljalo golemu poteškoću.
d) Uzvišeni je između ostalih mjeseci odabrao mjesec u kome je objavljen Kur'an, jer je on najčasniji mjesec.
e) Otklanjanje poteškoća u obavezivanju postom. Uzvišeni je dozvolio onome ko post teško podno si da ga odgodi, kao što su putnici i bolesnici.9 Svevišnji je u obavezivanju posta iskazao ove vidove Svoje milosti. Njemu pripada svaka hvala na Njegovim neizbrojivim blagodatima!
5. Značenje Allahovih, dž. š., Riječi: “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je...” jeste da je starcu i starici dozvoljeno da ne poste, uz davanje otkupa. U arapskom jeziku se kaže: Etaqa-š-šej´e iza kanet qudretuhu fi nihajeti-d-d'af/ Podnosio je nešto kada je njegova moć bila na vrhuncu slabosti. Podnosio je to, dakle, s velikom mukom. Glagol yutiqunehu - oni koji s mukom velikom poste - je izveden iz riječi tawq (moć, snaga, mogućnost, izdržljivost). Ragib o njoj kaže: "Riječ et-taqatu je imenica koja označava količinu onoga što čovjek može s poteškoćom raditi. Slična je riječ tawq - onaj koji nešto obuhvaća. Allah, dž. š., kaže: "... ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti (ma la taqate lena bih)”, (El-Begare, 286.) tj. ono što će nam biti teško da obavljamo.”
Riječ et-taqatu je imenica koja se koristi za onoga koji je kadar nešto uraditi ali uz napor i poteškoću, dok se imenica el-wus'u koristi za onoga koji je kada nešto uraditi na lahak način. Obrati pozornost na preciznost ovih riječi!
6. “Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste (fe men šehide minkumu-š-šehre fe-l-jesumh)! Ovdje se misli na prisustvo kod kuće, a ne na viđenje mlađaka (mjeseca ramazana, budući da je upotrijebljen glagol šehide - vidjeti, posvjedočiti - nap. prev.). Ukoliko mlađak vide jedan ili dvojica ljudi, dužnost posta je obavezujuća za sve muslimane. Glagol šehide ovdje je značenju hadare (biti prisutan prisustvovati). U ovom ajetu se nalazi skrivena misao (idmar), tj. značenje ajeta glasi: Pa koji od vas budu kod kuće stalno boravili (muqimen) i ne budu putovali ili bolesni, neka poste. Navođenje vidljivog umjesto skrivenog je radi preuveličavanja i hipelboliranja (el-mubalega) u govoru, kako to navodi Ebu Su'ud.
7. “Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža...”, U ovom ajetu se nalazi zvukovna stilska figura (el-muhassinatu-l-bed'ijjetu) koja se naziva negativna antiteza ( tibaqu-s-selb). Ovo je osnova u vjeri i iz nje pravnici izvode temeljno pravilo koje glasi: Teškoća podrazumijeva olakšicu (mušeqqatu tedžellubu-t-tejsir). Pa, Allah, dž- š., ne želi svojim Šeri'atom pričiniti neugodnosti ljudima, On im samo želi olakšati i ono u čemu je njihov boljitak i korist!
8. Tumačeći ajet: “...i da navršite postom toliko dana, i da veličate Allaha zato jer vam, je On ukazao na Pravu stazu, da budete zahvalni!” - učenjak Zamahšeri objašnjava: "On vam, je to tako zajednički propisao kako je spomenuto. Naredba onom ko bude kod kuće je da posti mjesec ramazan; bolesniku i putniku da naposte isti broj dana koje nisu postili, a olakšica se ogleda u dozvoljenosti da se ne posti; “i da navršite...” , razlog imperativne forme je da se vodi računa o istom broju dana; “i da veličate...” zato što je poznat način kako se vrši nadoknada posta i kako se završava vrijeme prekida posta; “i da budete zahvalni!” - zbog olakšice. Ovakva vrsta stilskog postupka se naziva sabiranje i rasipanje (el-leff we-n-nešr).To je prefinjeni postupak, i gotovo se ne bi moglo otkriti njegovo objašnjenje bez učenjaka znalaca stilistike.
9. Uzvišeni je za spolno općenje između supružnika upotrijebio izraz visoke prefinjenosti kako bi nas podučio kulturi ophođenja u stvarima vezanim za žene "One su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća." Ovo je rečeno na metaforičan način, a značenje podrazumijeva međusobno obuhvaćanje supružnika budući da odjeća obuhvaća tijela.
Imam El-Fahr kaže: "Budući da se čovjek i žena sjedinjuju, pa jedno drugo obgrle svojim, tijelima tako da jedno drugom postanu poput odjeće, i zato se za oboje kaže da su odjeća jedno drugom.''10
10. “...Sve dotle dok vam ne bude razgovijetna bijela od crne niti svitanja!” Kaže Eš-Šerif Er-Radi: " Ovo je čudesna metafora. Njome se misli na razgovijetnost bjeline svitanja od crnila noći. Nit (konac) je ovdje upotrijebljen u figurativnom smislu; a sličnost se ogleda u tome da početak bjeline svitanja biva skriveno sjajan, a rnilo noći prestaje nadvladavati. Oboje je slabog inteziteta. I kako se, povećava bjelina svitanja, tako se povećava i skrivenost noćnog crnila.”11
Prenosi se da kada je objavljen ovaj ajet da je 'Adijj b. Hatim rekao: Uzeo sam dva konca, bijeli i crni, pa ih stavio ispod svoga jastuka, prebdjevši čitavu noć gledajući u njih, a da mi bijeli konac nije bio razgovijetan od crnog. Pošto je osvanulo otišao sam Allahovom Poslaniku ispričavši mu šta sam učinio. On se, nasmijao i rekao: Ti to usko razumijevaš! Time se misli na bjelinu dana i crnilo noći.”12
ŠERIATSKI PROPISI
Propis prvi: Da li je muslimanima bio propisan post prije njegovog propisivanja u mjesecu ramazanu?
Vanjsko značenje Allahovih riječi "...određen broj dana” kazuju na činjenicu da post koji je muslimanima bio naređen jeste post u danima mjeseca ramazana. Ovo je mišljenje većine komentatora Kur'ana, a prenosi se i od Ibn 'Abbasa i Hasana. Ovo mišljenje je odabrao i Et-Taberi.
Od Qatadea i 'Ata'a je preneseno da je muslimanima bilo naređeno da poste tri dana u svakom mjesecu, a zatim im je naređen post ramazana. Njihov dokaz su riječi Uzvišenog: “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je..," koje upućuju da je post obavezan, ali sa izborom dana posta. Što se tiče posta ramazana on je obavezan u određenim danima (mjeseca ramazana). Otuda je jasno da post spomenuta tri dana u svakom mjesecu nije i post; mjeseca ramazana.
Većina komentatora svoje mišljenje argumentira ajetom "Propisuje vam se post...” jer je on sažet ajet (mudžmel), tako da je moguće da se propisuje dan, dva ili višie dana posta. Ovaj ajet je djelomično objašnjen riječima '' ...određen broj dana...” i ovo je također moglo značiti da se posti jednu sedmicu ili mjesec. Pa je ovaj ajet objašnjen ajetom: "U mjesecu ramazanu...” koji je jasan dokaz da post koji je naređen muslimanima jeste post u mjesecuu ramazanu.
Džerir et-Taberi kaže: Po mome inišljenju ispravnije je prvo stanovište, tj. ono koje kaže da se riječima “..određen broj dana...” misli na dane mjeseca ramazana. A to stoga što nemamo dokaz da je sljedbenicima islama bio naređen post mimo mjeseca ramazana, kojeg je onda derogirao ramazanski post. U slijedećem ajetu Allah, dž., š., pojašnjava da je post koji nam jestavio u obavezu jeste u mjesecu ramazanu, a ne u nekom drugom vremenu. Dani koji su nam propisani da postimo objašnjeni su ajetom: “ U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana..." Tumačenje ovoga ajeta je: O vi koji vjerujete! Propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bogobojazni bili, i to određen broj dana mjeseca ramazana.13
Propis drugi: Koja vrsta bolest i putovanja dozvoljavaju da se ne posti?
Uzvišeni Allah, dž. š iz Svoje je milosti i olakšanja spram ljudi dozvolio je da bolesnik i putnik mogu ne postiti u mjesecu ramazanu. Islamski pravnici imaju nekoliko mišljenja kada je u pitanju bolest u kojoj je dopušteno ne postiti:
a) Stav Zahirija14 Čovjeku je dozvoljeno da ne posti, u svakoj vrsti bolesti ili putovanja, makar putovanje bilo kratko ili bolest lahka, kao što je npr. bol u prstima ili zubima. Ovakav stav se prenosi od Ata'a i Ibn Sirina.15
b) Druga grupa vjerskih znalaca smatra da je ovo olakšica samo za onu vrstu bolesti u kojoj bi čovjek, ako bi postio, osjećao poteškoću i napor. A tako isto i putovanje za putnika. Ovo je stav El-Esama.
c) Većina islamskih pravnika zastupa stanovište da je bolest u kojoj je dozvoljeno ne postiti teška bolest koja može izazvati štetu bolesniku, povećati bolest ih postoji bojazan da će post odgoditi ozdravljenje; što se tiče putovanja, to je duže putovanje koje, u većoji mjeri, može izazvati teškoće. Ovo je mišljenje i četverice imama.16
Dokaz zahirija
Zahirije svoj dokaz temelje na općenitosti (bi 'amum) ajeta “ko od vas bude bolestan ili na putu” - u kome je upotrijebljen općenit iskaz gdje bolest nije ograničena na onu koja pričinjava poteskoće niti put na daleko putovanje. Bolest i put općenito dopuštaju da se ne posti. Kazuje se da, su neki ljudi ušl kod Ibn Sirina u mjesecu ramazanu, a on jede, jer je osjećao bol u prstu.
Dawud veli: "Olakšica podrazumijeva svaku vrstu putovanja, pa makar to putovanje bilo koliko jedan ferseh,17 jer se i tada kaže za onoga koji putuje da je putnik (musafir). Ovo je ono na što upućuje vanjsko značenje Kur'ana.
Dokaz većine:
Većina islamskih pravnika svoje mišljenje da u lakšoj bolesti koja ne izaziva napor nije dozvoljeno ne postiti argumentira ajetom: “Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža..." Ajet ukazuje da je obavezno primijeniti olakšicu kako bi se uklonila poteškoća ili šteta. Pa, ako je bolest lakša a putovanje bliže, ne može se reći da, u tom slučaju, postoji poteškoća koja bi oslobodila postača od posta. Kakva je to poteškoća za postača ako boli prst ili zub!?
Pretežnije mišljenje:
Smatram da je mišljenje većine islamskih pravnika ispravnije i da ga razum može pojmiti. Mudrost koja se očituje u olakšici bolesnom da ne posti predstavlja vid olakšanja, a olakšanje može doći samo tamo gdje postoji poteškoća. Pa kakva se poteškoća podnosi, ako boli prst ili ako je u pitanju mala glavobolja!? To su lakše bolesti koje ne izazivaju napor u postu. Zatim, postoje bolesti čiji je jedini lijek upravo post, pa kako onda može biti dozvoljeno de se ne posti a u tome bolest? Allah, dž. š. nas je zadužio shodno onome što biva preovlađujuće u datoj situaciji, pa, ukoliko post prouzrokuje, bolest, ili njeno povećanje, ili nešto općenito u tom pogledu ili poteškoću, onda se naredba posta obaveznicima anulira olakšavajućom okolnošću.
Al-Qurtubi smatra: "Bolesna osoba se može naći u dvije situacije. Prva je da ne može podnijeti post te joj je obaveza da ne posti. Druga situacija kada je osoba sposobna za post, ali uz štetu i napor. Ovakvoj osobi se .preporučuje da ne posti. Većina učenjaka kaže: Ukoliko post bolesnoj osobi prouzrokuje bol i uznemiravanje, ili se boji da će post produljiti bolest ili je uvećati, ispravno je da takva osolia ne posti. Prenose se različitee predaje od Malika o bojesti u kojoj je dozvoljeno ne postiti. U jednoj se predaji kaže da je on rekao da je to bolest u kojoj postoji bojazan da će joj post naštetiti. U drugoj predaji, pak kaže da je to teška bolest koju bi post povećao i pričinio joj poteškoću. Ovo je potpuno ispravno mišljenje i to je ono što zahtijeva data situacija.18
Propis treći: Koja vrsta putovanja dozvoljava da se ne posti?
Islamski pravnici, nakon što su se složili da to treba da bude duže putovanje, razilaze u pogledu navedenog pitanja na slijedeća mišljenja:
a) Putovanje na kome je dozvoljeno ne postiti je ono koje traje jedan dan, mišljenje je Ewza'ija;
b) To je putovanje koje traje dva dana i dvije noći, a ograničeno je na 16 ferseha, smatraju Šafi'i i Ahmed;
c) To je putovanje koje traje tri dana i noći, a ograničeno je na 24 ferseha, smatraju Ebu Hanife i Sewri.
Dokaz Ewzaija:
Putovanje koje traje manje od jednog dana smatra se kraćim putovanjem i ono se odnosi na muqima19 Preovlađujuće je mišljenje da je putnik, ona osoba kaja se ne može vratiti svojoj porodici istoga dana kada je poduzela putovanje: Otuda, nužno je da najmanje trajanje putovanja bude jedan dan kako bi bilo dozvoljeno ne postiti.
Dokazi Šafije i Ahmeda:
1. Šeri'atsko putovanje je ono putovanje na kome je dozvoljeno skratiti namaz. Umor od putovanja samo jednog dana nije teško podnijeti, no, ako se taj umor ponovi i drugog dana, što je teže podnijeti, tada se primjenjuje olakšica.
2. Prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: "O Mekkelije! Nemojte skraćivati namaze na udaljenosti manjoj od četiri burda iz pravca Mekke do 'Asefana!.”20 Jezikoslovci kažu, da jedan burd iznosi četiri ferseha, pa bi to ukopno bilo 16 ferseha.21
3. Prenosi se od od Ata'a da je on upitao Ibn 'Abbasa: "Hoću li skraćivati namaz na 'Arefatu? Ne - odgovori Ibn 'Abbas. A kod Merru'z-Zahrana? Ne, ali skrati namaz u Džeddi, 'Asefanu i Taifu.”22 Qurtubi navodi ono što se nalazi kod Buharija : "Ibn Omer i Ibn 'Abbas ne bi postili i skraćivali bi namaze na udaljenosti od četiri burda, a to je 16 ferseha.”23 Ovo je poznato stanovište iz Malikovog mezheba. Od njega se prenosi da je rekao da je najmanje trajanje puta noć i dan, argumentirajući to hadisom: "Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da putuje noć i dan bez pratnje bližeg srodnika.”24 Prenosi Buhari.
--------------------------------
Bilješke:
1 Prijevod ajeta preuzet je iz: Kur'an s prijevodom na bosanski jezik, prijevod: Prof. dr. Enes Karić, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995. (nap. prev.)
2 At-Tabari, Džami' al-Bayan, II, 132.; Vidi: As-Suyuti, Ad-Durr al-Mansut, I, 176.
3 Prenose al-Buhari, Muslim i Tirmizi od Salama b. al-Akwa'a; Vidi: As-Suyuti, Ad-Durr..., I, str. 177.
4 At Tabari, II, 158.; al-Qurtubi, II, 288.; Ad-Durr...,I, 194.; Zad al-Masir, I, 189.; Mudžma' al-bayan, II, 278.
5 Prenosi Al-Bukhari.; Vidi: Al-Qurtubi, II, 294.; At-Tabari II, 164.; Mudžma' al-bayan, II, 280.
6 At-Tabari, Džami' al-bayan, II, 129.; Vidi: al-Durr...,1, 176. .
7 Ibn al-`Arabi, Ahkam al-Qur'an, I, 77.; Vidi: Tefsir Abu Su'ud, I, 153.
8 V. šta je o tome lijepo i korisno napisao Al-Fahr al-Razi u svome tafsiru, V 77.
9 Preuzeto u nešto konciznijem obilku iz: Imam Al-Fahr ar-Razi, At-Tafsir al-kabir, V, 80.
10 Zamahšari, Al-Kaššaf, I, 172,
11 Aš-Šarif ar-Radi, Talhis al-bayan fi madžazat al-Qur'an, 13.
12 Hadis prenose al-Buhari, Muslim i Ahmad.; Vidi: Al-Kaššaf, I, 175.; Ar-Razi, V, 120.; Zad al-masir, I, 192.; At Tabari, II, 172.
13 At-Tabari , Džami'al-bayan, II, 112.
14 Oni koji tumače kuranske i hadiske tekstove iskijučivo prema njihovom vanjskom značenju. (nap. prev.)
15 Preneseno iz tafsira Imama Ar-Raziya, V, 81.
16 Misli se.e na Abu Hanifu, Malika, Aš-Šafi'ia i Ahmada b. Hanbala. (nap. prev.)
17 Jedan ferseh iznosi tri milje, što u ukupnom zbiru iznosi otprilike 89 km. (nap. prev.)
18 Al-Qurtubi, II, 256.; Džassas, Ahkam al-Qur'an, I, 204.; Vidi detaljnije izložene dokaze u: Al-Fahr ar-Razi, At-Tafsir al-kabir, V, 80.
19 Muqim je osoba koja nije putnik odn. koja je u svom mjestu boravka. (nap. prev.)
20 Hadis prenosi Šafi' od Ibn Abbasa, vidi: ar-Razi, Tafsir..., V, 82.
21 To onda iznosi 112 km. (nap. prev.)
22 Prenosi Šaf'i od Ata´a, vidi: Ar-Razi, Tafsir..., V, 82.
23 Tafsir od Qurtubiya, II, 258.
24 Ibn al-'Arabi, Ahkam al-Qur'an, I, 77.
http://www.dzemat-oberhausen.de/pages/teme/kuran-i-tefsir/fikhsko-tumacenje-ajeta-o-postu-i-muhammed-ali-essabuni.php
II.
Autor: Muhammed Ali Es-Sabuni
Fikhsko tumačenje ajeta o postu (II)
(Objavljeno u: "PREPOROD, islamske informativne novine" br. 21/791 i 22/792 od 1. nov. i 15. nov. 2004. god., Iz djela: TEFSIRU AJATIL-AHKAM MINEL-KUR´AN, Prijevod sa arapskog jezika: Almir Fatić)
Dokazi Ebu Hanife i Sewrija:
1. Ebu Hanife smatra da su Al lahove, dž. š. riječi: “Pa koji od vas u ramazanu bude kod kuće, neka posti!” - dokaz obaveznosti posta. Međutim, potrebno je da putovanje traje tri dana, prema konsenzusu, da bi se mogla koristiti olakšica. Ako je ono kraće od toga, mišljenja su različita, ipak, dužnost je iz opreza postiti.
2. Hadis Allahovog Poslanika: “Muqim će uzimati mesh po mestvama dan i noć, a musafir tri dana i noći” 25 Zakonodavac je, dakle, dozvolio mesh tri dana na putovanju, a za ovu olakšicu znamo samo na temelju šeri'atskog propisa. Otuda je obavezujuće uzeti u obzir i tri dana putovanja, kao šeri'atsko putovanje.
3. Hadis: "Ženi nije dozvoljeno putovati preko tri dana, a da s njom nije njen srodnik.”26 Jasno je da se, šerijatski propis odnosi na tri dana, a ne uzima se u obzir mimo toga, stoga je nužno da se i na tri dana ograničava dozvola da se ne posti.
Ibnu-l-'Arebi u svom tefsiru Ahkamu-l-Kur'an veli: “Vjerodostojnim se hadisom prenosi da je Vjerovjesnik, s. a. w. s., rekao: “Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da putuje noć i dan bez pratnje bližeg srodnika." U drugom se hadisu kaže: "...da putuje tri dana...” Ebu Hanife smatra da se putovanje ostvaruje u razmeđu nekoliko dana: dan kada putnik ostavlja svoju porodicu i dan kada stigne u novo prebivalište, a srednji dan je onaj kada se samo putuje. U prvom slučaju čovjek treba biti oprezan, u drugom primijeniti olakšicu, a u trećem skratiti namaz.”27
Smatram da u stvarima ibadeta treba biti vrlo oprezan. Budući da je od Poslanika preneseno da je zabranio ženi putovanje na udaljenosti od tri dana, a također, prema drugom hadisu dan i noć, a oba su hadisa vjerodostojna, otuda je postupanje po prvom hadisu opreznije. Onda bi mišljenje Ebu Hanife bilo pretežnije, a Allah najbolje zna!
Propis četvrti: Da li je dozvola da bolesnik i putnik ne poste olakšica ili primarna obaveza?
Zahirije smatraju, da je bolesniku i putniku obavezujuće da ne poste te da će propušteni post napostiti u drugim danima. Ukoliko bi postili za to ne bi imali nagradu, jer je Uzvišeni rekao:
“... a ko od vas bude bolestan ili na putu - toliko drugih dana!” Značenje ajeta je da će takva osoba postiti u drugim danima, i ovo zahtijeva obavezu prema Poslanikovim riječima: “Nema dobra u postu tokom putovanja.” Ovo stanovište se prenosi od nekoliko ranijih učenjaka.
Većina islamskih znanstvenika i pokrajinskih pravnika drže da je to olakšica, ko hoće može da ne posti, a ko hoće može postiti. Oni daju slijedeću argumentaciju:
1. U navedenom ajetu nahodi se skrivena misao koja se zamišlja, tj. a ko od vas bude bolestan ili na putu neka ne posti, a toliko drugih dana će napostiti. Ovome je sličan ajet: "...naredismo Mi: Udari štapom svojim po stijeni! Iz stijene provrije...” 28 Ovdje se zamišlja glagol darebe - i kad on udari iz stijene provrije. Također i u ajetu: "A koji od vas bude bolestan ili ga glavobolja bude patila - otkup mu je...”29 tj. pa se obrije - dužan je dati otkup. U Kur'a nu je, inače, mnogo prisutna ova pojava, koju može negirati samo neznalica.
2. Od Poslanika se prenosi mustefid30 predajom da je on postio na putovanju.31
3. Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: “U mjesecu ramazanu putovali smo sa Allahovim Poslanikom i onaj ko je postio nije prigovarao onome koji nije postio, niti je onaj koji nije postio prigovarao onome koji je postio.”32
4. Bolest i putovanje, šeri´atski i razumski, nužno prouzrokuju olakšicu. Nije dopušteno da oni budu uzrokom teškoće.
Što se tiče argumentacije zahirija koju oni pribavljaju hadisom: “Nema dobra u postu tokom putovanja.” - treba znhti da je ovaj hadis izrečen u specifičnoj situaciji kada je Vjerovjesnik, a. s., vidio kako su se ljudi okupili oko jednog čovjeka kome su napravili hlad. Poslanik je upitao o tom čovjeku. Postač - odgovorili su - svladala ga žed! Pa je Poslanik izrekao spomenuti hadis.
Ibnu-l-'Arebi u svome tefsiru kaže: "Ljudima se propisuje da ako putuju u mjesecu ramazanu mogu postiti ili ne postiti. Ovo mogu negirati samo oni slabići koji ne razumiju dobro arapski jezik. Naime, osnova riječi i jačina stilski dotjeranog izraza zahtijevaju da se (u navedenom ajetu, nap. A. F.) zamišlja glagol neka ne posti. A od Poslanika se prenosi, riječima i djelom, vjerodostojana predaja, da je on i postio na putovanju. Mi smo to objasnili u ispravnom komentaru i na drugim mjestima."33
Propis peti: Da li je bolje postiti ili ne postiti?
Islamski pravnici, koji smatraju da je mogućnost da se ne posti olakšica, imaju različita mišljenja o pitanju šta je vrjednije: postiti ili ne postiti?
Ebu Hanife, Šaf 'i i Malik smatraju da je bolje postiti onome ko to može, a onome ko ne može izdržati post bolje je da ne posti. Za prvi slučaj navode ajet: “A znajte, bolje vam je da postite!” - a za drugi: “Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža...”
Imam Ahmed, Allah mu milostiv bio, misli da je bolje ne postiti, koristeći olakšicu, jer Uzvišeni Allah voli da se koristi Njegova olakšica kao što voli da se ispunjava Njegova obaveza!
Omer b. 'Abdul'aziz, r. a., smatra da je bolje ono što je za čovjeka lakše.
Pretežnije mišljenje:
S obzirom na jačinu dokaza koje koriste, mišljenje većine učenjaka je pretežnije. A Allah najbolje zna!
Propis šesti: Da li je obavezno uzastopno nadoknaditi propuštene dane posta?
Prema mišljenju Alije, Ibn Omera i Ša'bija, ona osoba koja nije postila zbog bolesti ili putovanja, propuštene dane posta će uzastopno napostiti. Njihov dokaz je da nadoknada (qada') posta sliči osnovnom propisu (el-eda' ), a pošto se prema osnovnom propisu posti uzastopno tako je i sa nadoknadom.
Većina učenjaka smatra da je nadoknadu posta dozvoljeno izvršiti i uzastopno i rastavljeno. Za dokaz uzimaju kur'anske riječi: "...toliko drugih dana!” U ajetu se ništa drugo ne uvjetuje osim da se naposti onoliko dana koliko se nije postilo. U njemu nema ništa što bi ukazivalo na uzastopnost (posta). On je neodređen u kontekstu potvrđivanja, pa bilo koji dan da se posti, naknada je izvršena.
Svoje stanovište većina učenjaka argumentira onim što je preneseno od Ubejdeta b. el-Džerraha da je rekao: “Uzvišeni Allah nije vam dao olakšici u tome da ne postite, On želi da osjetite napor prilikom nadoknađivanja posta. Ako hoćete dane nadoknade posta možete spojiti, a ako hoćete možete ih i rastaviti.''34
Zbog jasnoće dokaza, stanovište većine učenjaka je pretežnije, a Allah najbolje zna!
Propis sedmi: Na šta se odnose Allahove riječi: "A onima koji s mukom velikom poste, otkup je...?
Neki islamski učenjaci smatraju da je, u početku, post bio propisan uz izbor, pa ko je je htio postio je a ko nije htio da posti davao bi otkup (fidju), nahranivši svakog dana jednog siromaha. Zatim je ovakva praksa derogirana ajetom: “Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste!” Ovo je mišljenje većine učenjaka, a dokaz im je ono što prenose Buhari i Muslim od Seleme b. Ekve'a da je rekao: “Kada je objavljen ajet “A oni koji s mgkom velikom poste...”, ko je od nas htio, on je postio, a ko nije htio postiti davao bi fidju. To je tako trajalo sve dok nije poslije objavljen ajet: “... Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste”, koji je derogirao onaj prethodni.” Ovo se vrenosi i od Ibn Mes'uda, Mu'aza, Ibn Omera i drugih.35
Drugi pak učenjaci mišljenja su da navedeni ajet nije derogiran nego se on odnosi na starije osobe, nemoćne starice i bolesnika kome post pričinjava poteškoću. Ovo se prenosi od Ibn 'Abbasa. Ibn 'Abbas kaže: "Starijoj osobi olakšano je da ne posti, i ona će svaki dan nahraniti jednog siromaha, a neće nadoknaditi propušteni post.”36
Al-Buhari prenosi od 'Ata'a da je čuo Ibn 'Abbasa kako uči ajet: “A onima koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane!” - pa je onda rekao: Ajet nije derogiran, nego se odnosi na starca i staricu koji ne mogu postiti, pa će oni za svaki dan nahraniti siromaha.” Prema ovome, ajet nije derogiran, a značenje Allahovih riječi: “A onima koji s mukom velikom poste...” - je - onima koji poste s velikom teškoćom i naporom. Ovo mišljenje ojačava i qiraet jutawwiqunehu - tj. oni koji ga s naporom izvršavaju.
Propis osmi: Kakav je propis za trudnicu i dojilju?
Ukoliko se trudnica i dojilja boje za svoje zdravlje ili za zdravije djeteta one neće postiti, jer se na njih primjenjuje isti propis kao i za bolesnika. Hasan Basri je upitan o postu trudnice i dojilje, ukoliko se one plaše za svoje zdravlje, pa je odgovorio: "Koja je to bolest teža od trudnoće? One neće postiti, a propuštene dane posta će nadoknaditi.
U ovome su suglasni islamski učenjaci. Međutim, razilaze se u pitanju da li će takve osobe nadoknaditi post zajedno sa davanjem fidje ili de samo izvršiti nadoknadu posta?
Ebu Hanife smatra da su one obavezne samo nadoknaditi post, dok Ahmed i Šafi'i misle da će one nadoknaditi post uz davanje fidje.
Dokaz Šafi'ije i Ahmeda:
Trudnica i dojilja potpadaju pod podrazumijevajući smisao ajeta: “A onima koji s mukom velikom poste...” jer ajet obuhvaća starca, orohnulu staricu i svakog onog kome je teško postiti, tako da je trudnici i dojilji dužnost dati fidju kao što je i staroj osobi.
Dokazi Ebu Hanife:
1. Za trudnicu i dojilju važi isti propis kao i za bolesnika. Zar ne znaš za riječi Hasana Basrija:
“Koja je to bolest teža od trudnoće? One neće postiti, a propuštene dane posta će nadoknaditi.” Dakle, one su dužne samo nadoknadit propuštene dane posta.
2. Stara osoba nije u stanju nadoknaditi post, ona je oslobođena posta zbog starosti, i dat će fidju, jer neće dočekati dan kada je u stanju postiti. Što se tiče trudnice i dojilje, one imaju prolaznu zapreku koja će nestati, teko da im je dužnost napostiti. Ukoliko bi im stavili u obavezu i fidju to bi onda značilo sjedinjavanje dvije zamjene (džem'an bejne-l-bedelejn), što nije dopušteno, zato što su i nadoknada posta i fidja zamjene, te je nemoguće njihovo sjedinjavanje, jer je obaveza uraditi jedno od toga dvoga.38
Od Imama Ahmeda i Šafi'ije se prenosi i predaja da su oni mišljenja da ukoliko se trudnica i dojilja boje samo za zdravlje djeteta pa ne poste, onda su dužne nadoknaditi post i dati fidju; a ukoliko se boje samo za sebe, ili za sebe i zdravlje djeteta, onda će samo nadoknaditi post.39
Propis deveti: Čime se utvrđuje početak mjeseca ramazana?
Početak mjeseca ramazana se utvrđuje viđenjem mlađaka, pa makar od strane jedne pravedne osobe, ili upotpunjenjem tridesetog dana mjeseca ša'bana. Ne uzimaju se u obzir matematički proračuni i astronomija, zbog Poslanikovih riječi: "Postite kada ga vidite (tj.mlađak), i završite sa postom kada ga ugledate, a ukoliko bude oblačno računajte, da ša'ban ima trideset dana.”40
Posredstvom mlađaka zna se vrijeme posta i hadždža, kao što Uzvišeni kaže: “Pitaju te o mlađacima, ti reci: Mlađaci su ljudima mjerila vremena i za hodočašće!”41 Otuda se mlađak utvrđuje viđenjem. Prema većini islamskih učenjaka, dovoljno je za utvrđivanje početka mjeseca ramazana da jedna pravedna osoba vidi mlađak, budući da se prenosi od Ibn Omera, r.a., da je rekao: ”Jednom prilikom, dok su ljudi gledali kada će se pojaviti mlađak, ja sam obavijestio Allahovog Poslanika, s.a.w.s, da sam ga vidio, te je on zapostio i naredio drugima da zaposte."42 Što se tiče mlađaka mjeseca šewwala, on se utvrđuje time što se računa da ramazan ima trideset dana. Kod velike većine islamskih pravnika, u tom slučaju, ne uzima se u obzir svjedočenje jedne pravedne osobe. Malik kaže: Moraju posvjedočiti dvije pravedne osobe, jer je u pitanju svjedočenje o potvrđivanju mlađaka šewwala. Dakle, najmanje moraju biti dvije osobe.
Tirmizi veli: "Praksa većine učenjaka je da prihvataju svjedočenje jedne osobe kada je u pitanju početak posta."
Prenosi Dar al-Qutni da je neki čovjek posvjedočio kod `Alije b. Ebi Taliba da je vidio mlađak mjeseca ramazana, pa je 'Alija zapostio i naredio je narodu da poste, rekavši: “Više volim da postim jedan dan mjeseca ša'bana nego da ne postim dan mjeseca ramazana!”43
Propis deseti: Da li različitost viđenja mlađaka utječe na obavezu posta?
Hanefije, malikije i hanbelije smatraju da različitost viđenja mlađaka ne utječe na obavezu posta. Prema tome, ukoliko se mlađak vidi u jednoj zemlji dužnost je postiti i u drugim zemljama, shodno Poslanikovim, a. s., riječima: " Postite kada ga vidite (tj.mlađak), i završite sa postom kada ga ugledate..." Ove riječi su općenite za čitav Ummet, pa ko ga od njih vidi u bilo kojem mjestu viđenje se odnosi na sav Ummet.
Šafi´i pak smatra da svaka zemlja ima svoje viđenje mlađaka koje nije validno za druge zemlje. Dokazi o ovom pitanju mogu se naći u fiqhskim djelima, pa ko želi neka tamo pogleda.
Propis jedanaesti: Kakav je propis za onoga ko se nenamjerno omrsi?
Islamski znanstvenici se razilaze po pitanju one osobe koja nešto pojede ili popije, misleći da je sunce zašlo ili ruča, misleći da još nije nastupila zora. Razlika je u tome hoće li takva osoba nadoknaditi taj dan posta ili neće?
Mišljenje većine učenjaka u koje spada i mišljenje četverice imama je da post takve osobe nije ispravan, te je ona dužna napostiti taj dan, zato što se od postača traži da bude stabilan po tom pitanju, shodno Allahovim riječima: “...sve dotle dok vam ne bude razgovijetna bijela od crne niti svitanja!...” Dakle, naređeno je da se posti do zalaska sunca; u protivnom, obaveza je nadoknaditi post.
Zahirije i Hasan el-Basri kažu da je post takve osobe ispravan i da ga neće nadoknaditi, jer Uzvišeni kaže: “I nije vam grijeh ako u tome pogriješite...”44 A i zbog Poslanikou h, a.s., riječi: “Moj je Ummet oslobođen grijeha od onoga, što učine uslijed grješke, zaborava i prisile.” Navedeni slučaj, kažu oni, je popot zaborava koji ne kvari post.
Pretežnije mišljenje:
Stav većine je ispravniji jer se u navedenom ajetu i hadisu misli na oslobađanje od grijeha, a ne na oslobađanje od propisa. Za takvu osobu nije propisan otkup zato što kod nje ne postoji namjera da se omrsi, ali je dužna to nadoknaditi zbog manjkavosti posta. Za nenamjerno ubistvo, na primjer, postoji otkup i krvarina, iako nije učinjeno namjemo. Analogija sa zaboravom nije valjana zato što je zaborav izričito spomenut u tekstu hadisa i sa njim se ne može analogizirati. Opet, Allah najbolje zna!
Propis dvanaesti: Da li džunupluk kvari post?
Plemeniti ajet: "Sada odnos imajte sa njima i čeznite da dobijete ono što je Allah odredio da dobijete!” - upućuje na to da džunupluk ne kvari post. Dozvoljeno je jesti, piti i odnos imati od počeka do kraja noći, premda je poznato da, ukoliko se ima snošaj na kraju noći, čovjek može pojavljivanjem zore osvanuti džunub, a Allah, dž. š., je potom naredio da se posti do noći: "Potom postite do noći! “ - što upućuje da je post ispravan. Da post nije ispravan ne bi bilo naređeno da se posti.45
U dva Sahiha46 se prenosi od Aiše, r.a. da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., jedanput dok je postio osvanuo džunub, pa se zatim okupao.47 Dakle, džunupluk ne utječe na ispravnost posta, a obeveza je okupati se zbog namaza.
Propis trinaesti: Da li je obaveza nadoknaditi nafilu post?
I po ovom pitanju islamski učenjaci imaju različite stavove, tj. da li je ili nije obaveza nadoknaditi nafilu post ukoliko se ona pokvari?
Hanefije smatraju da jeste obaveza nadoknaditi, jer je prema propisu, obavezno upotpuniti post. Šafi'ije i hanbelije mišljenja su da nije obavezno nadoknaditi takav post jer je on sam po sebi dobrovoljan ibadet (mutetawi').
Malikije pak smatraju da, ukoliko se takav post pokvari, obaveza je nadoknaditi ga, a ukoliko se desi nešto nenamjerno što će post pokvariti onda nema obaveze nadoknađivanja.
Dokazi hanefija:
1. Allahove riječi: "Potom postite do noći!” Ovaj ajet ima općeniti smisao za svaki post, tako da je i obaveza upotpuniti svaki post
2. Allahove riječi: “I svoja djela ne upropaštavajte!” Nafila post je također jedno od djela, pa ukoliko se pokvari izostavljen je jedan vadžib, kojeg, je moguće odužiti samo nadoknadom.
3. Hadis od Aiše, r.a., u kome ona kaže: “Ja i Hafsa smo osvanule posteći nafilu post. Međutim, ponuđena nam je hrana koja nam se dopala, pa smo prekinule post. Utom dođe Allahov Poslanik, s.a.w.s., pa ga Hafsa prva zapita o tom što smo učinile. - Postite drugi dan kao nadoknadu - odgovori Allahov Poslanik.48
Dokazi šafi'ija i hanbelija:
1. Allahove Riječi: “A dobročiniteljima prigovora nikakva ne smije biti!”49 Dakle, dobrovoljni post je dobročinstvo i nema nikakvog grijeha da se on prekine.
2. Hadis: 'Postač koji posti dobrovoljni post može postupiti kako želi: postiti ili prekinuti post.”50
Pretežnije mišljenje:
Mišljenje hanefija je vjerovatno pretežnije jer je Allahov Poslanik, s.a.w.s. rekao 'Aiši i Hafsi, r.a., da nadoknade dobrovoljni post. Ovaj hadis je dokaz o obavezi nadoknade posta, a Allah najbolje zna!
Propis četrnaesti: Šta je i'tikaf i u kojoj se džamiji obavlja?
Imam Šafi'i, r.a., navodi:
Riječ i'tikaf jezički znači: čovjekovu obaveznost i ostajanje pri nečemu, bilo to dobro ili loše. Uzvišeni veli: "... koji se kumirima svojim svojim klanjao (ja'kufune 'ala asnamin lehum)...”51
Terminološki riječ i'tikaf znači: ostajanje u džamiji s namjerom ibadeta. I'tikaf je drevno vjersko znakovlje, Allah, dž. š., kaže: "... Kuću Moju očistite za obilazitelje, i stanovnike tamošnje (we-l 'akifin)...”52 "A sa ženama ne smijete imati odnosa dok ste u i'ti kafu u džamijama!" Uvjet je da i´tikaf bude u džamiji, zbog Allahovih riječi:”... dok ste u i'tikafu u džamijama!” Postoje razilaženja oko toga u kojoj se to džamiji može obaviti i´tikaf.
Jedni učenjaci kažu: “I'tikaf se može obaviti,samo u tri džamije i to, u Mesdžidu-l-Haramu Mesdžidu-n-Nebevijj (Poslanikovoj džamiji) i u Mesdžidu-l-Aksau (Kudusi-š-šerif), jer je ona džamija Allahovih vjerovjesnika, s.a.v.s. Dokaz za ovakav stav je hadis: “Putovanje se poduzima samo prema tri džamije...” Ovo mišljenje zagovara i Sejjid b. el-Musejjeb.
Drugi učenjaci smatraju da se i'tikaf može obaviti samo u onoj džamiji u kojoj se klanja džematile. Ovo je stav Ibn Mes'uda, a prihvata ga, prema jednom od njegovih mišljenja, i Imam Malik.
Većina islamskih učenjaka smatra da se i'tikaf moie obaviti u bilo kojoj džamiji, shodno ajetu: “... dok ste u i'tikafu u džamijama!” Ovo je ispravno mišljenje zato što se u ajetu posebno ne spominje ni jedna džamija, tako da se ostaje pri općenitosti ajeta.53
Ebu Bekr el-Džessas veli: "Svi raniji islamski učenjaci su jednoglasni da je uvjet da se i'tikaf obavi u džamiji. Razlikuju se u mišljenju da li se to odnosi općenito na sve džamije ili pak na određene. Vanjski smisao Allahovih riječi: “...dok ste u i'tikafu u džamijama!” - dozvoljava, općenitošću iskaza da se to odnosi na sve džamije. Onaj ko ograniči ovaj smisao mora imati održiv dokaz, dok onaj ko uposebljuje samo one džamije u kojima se klanja džematile, nema dokaza za takvo što, kao što ga nema ni onaj ko ograničava i'tikaf u džamijama Allahovih Vjerovjesnika: Takav stav nije valjan.”54
Ženi je dozvoljeno da i'tikaf obavi u svojoj kući, zato što se, u predmetnom ajetu, ne spominje njen boravak u džamiji.
Propis petnaesti: Koliko se boravi u i'tikafu i da li je uslov postiti u tom stanju?
Islamski učenjaci imaju slijedeća mišljenja po pitanju obavezne dužine boravka u i'tikafu:
a) najmanja dužina boravka u i'tikafu je dan i noć - mišljenje hanefija;
b) najmanja dužina boravka u i'tikafu je deset dana jedno od mišljenja Imama Malika;
c) najmanja dužina boravka je nekoliko trenutaka, a najveća nije ograničena - mišljenje Imama Šafi'ije;
Šafi'i i Imam Ahmed - dozvoljavaju i´tikaf i bez posta. Dok većina islamskih pravnika (Ebu Hanife, Malik i Ahmed prema drugom mišijenju) smatraju da nema i'tikafa bez posta Za dokaz uzimaju hadis kojeg prenosi 'Aiša, r. a.: 'Nema i´tikafa bez posta."55 - i hadis: "Obavi i'tikaf i posti!”56 Oni dalje kau da je Uzvišeni Allah, dž. š., spomenuo i´tikaf zajedno sa postom: “Jedite i pijte....” pa do ajeta “...dok ste u i'tikafu u džamijamal!” - što upućuje na zaključak na nema i'tikafa bez posta.
Imam Fahri tvrdi: “Dozvoljen je i'tikaf i bez posta, s tim da je bolje da se post, ovo je i Šafi'ijino mišljenje, dok Ebu Hanife smatra da nema i'tikafa bez posta.” Šafi'in dokaz se temelji na ovom ajetu, jer se u njemu spominje i'tikaf bez posta. Spominje se samo da je Uzvišeni Allah mu'tekifu zabranio spolni odnos sa ženom.”57
Kod hanefijskih pravnika je poznato stanovište da oni i´tikaf dijele u tri vrste:
1. I'tikaf koji je mendub - on se očituje samim nijjetom, i to je dovoljno, makar koliko jedan časak;
2. I'tikaf koji je sunnet on je u zadnjih deset dana mjeseca ramazana;
3. I'tikaf koji je wadžib to je zavjetni i'fikaf koji se mora obaviti uz post.
Precizniji dokazi o ovom pitanju mogu se pronaći u fiqhskoj literaturi.
Na što upućuju ovi, plemeniti ajeti o postu?
1. Post je Allahov propis koji je propisan svim narodima. Allah ga je učinio obaveznim svim muslimanima.
2. Post je duhovna škola odgajanja duše i njene navike na strpljivost.
3. Uzvišeni Allah je odabrao mjesec ramazan kao mjesec posta, jer je on mjesec Kur'ana.
4. Onima koji imaju opravdanje, Uzvišeni je, iz Svoje milosti, dao olakšicu da ne poste.
5. Nije dozvoljeno prekoračivati Allahove granice niti prelaziti Njegove naredbe i zabrane, jer je u njima očito dobro za ljude.
--------------------------------------------
Bilješke:
25 Vidi: Al-DŽassas, Ahkam al-Qur'an, I, 204., gdje su detaljno izloženi dokazi.
26 Prenosi Al-Buhari od 'Abdullaha b. 'Umara b. al-Hataba, u poglavlju: ''Qasr as-salah.”
27 lbn al-'Arabi, Ahkam al-Qur'an, I, 78.
28 Al-Baqara, 60.
29 Al-Baqara, 196.
30 Mustefid hadis je takav hadis koji prenosi grupa čiji je broj prenosilaca na početku i na kraju jednak. (nap. prev.) Navedeno prema: Dr. Omer Nakičević, Uvod u hadiske znanosti, Sarajevo, 1996, 128.
31 Ova hadis prenosi grupa ashaba među kojima su i Ibn 'Abbas, Abu Sa'id al-Hudri, Anas b. Malik, Džabir b. 'Abdullah, Abu Darda i drugi plemeniti ashabi.
32 Prenosi Malik b. Anas, a citira ga i Muslim od Abu Sa'ida al-Hudriya nriječima: “Vojevali smo sa Vjerovjesnikom, s. a. w. s., a nije bilo prošlo ni deset dana mjeseca ramazana. Neki su od nas postili, a neki nisu...”
33 Tafsir Ahkam al-Qur'an. I, 78,
34 Vidi: Al-Razi, Al-Tafsir al-Kabir, V, 85.
35 Vidi al-Raziyew tafsir, V, 86.; Al-Alusiyew, II, 85.; Ibn al-Džawzi, Zad al-masir, I, 186.
36 Prenose vjerodostojnim lancem prenosilaca Ad-Dar al-Qutni i Hakim od Ibn 'Abbasa.
37 Vidi: Sahih Al-Buhari, “Bab al-Tafsir
38 Detaljne dokaze vidi u: Al-Džassas, Ahkam al-Qur'an, I, 211.; Al-Fahr al-Razi, V, 87.; al-Qurtubi, II, . 269,
39 Sayyid Sabiq, Fiqh al-Sunnah, III, 205.; Vidi: “Al-Fiqh 'ala al-mazahib al-arba´ " Kitab as-sawm”
40 Prenosi Al-Buhari od Abu Hurayra.
41 Baqara,189.
42 Prenosi Abu Dawud, Al-Hakim i Ibn Hayyan. Al-Hakim kaže da je hadis vjerodostojan (sahih).
43 Vidi: Tafsir al-Qurtubi, II, 274.
44 Al-Ahzab, 5.
45 Vidi: Al-Džassas, Ahkam al-Our'an, I, 272
46 Misli se na Sahihe od Al-Buhariya i Muslima (nap. prev.)
47 Vidi: Al-Fiqh ala mazahib al-arba', “Bab as-sawm”.
48 Al-DŽassas, Ahkam al-Qur'an, I, 278.
49 Al-Tawba, 91.
50 Prenosi al-Hakim i kaže da je ispravan lanac prenosilaca ovog hadisa.
51 Al-A'raf,138.
52 Al-Baqara,125.
53 Vidi: Al-Qurtubi, II, 312.; Al-Alusi, II, 68., Al-Kaššaf, I,176.; Ar-Razi, V, 125.
54 Abu Bakr Al-Džassas, Ahkam al-Qur'an, I, 285.
55 Ad-Dar al-qutni kaže: Ovaj hadis od 'Aiše se prenosi samo ovim senedom: 'Urva Az-Zuhri Suwayd b. 'Abd al-'Aziz.
56 Prenosi Abu Dawud od 'Abdullah b. Badila U njemus e još veli da je h. Umar imao običaj obaviti i'tikaf kod Ka'be u džailiyyatu noć ili den. Upitao je o tome Vjerovjesnika, s. a w s., pa je on izrekao navedeni hadith.
57 Tafsir ar-Razi, V,125.
Shfletuesi i Kur'anit
