Uspostaviti ravnotežu vjere i prakse

Većinu ljudi savremenog doba očarala je začuđujuća tehnologija, važnost materijalnog bogatstva i trenutni pristup informacijama. Danas su skoro svi programirani da prihvate da se sreća, mir i sve ostale dobre stvari postižu gomilanjem bogatstva i imetka. Također nam je rečeno da će sa većim pristupom informacijama porasti razumijevanje među ljudima. Ali i pored postojanja pristupa informacijama i materijalnog bogatstva, događa se upravo suprotan efekat – umjesto sreće je jad, umjesto smirenosti uma stres, a umjesto slobode postoji novi oblik ekonomskog ropstva. Preopterećeni smo informacijama od kojih je veliki dio nebitan i neupotrebljiv. Gdje god otišli bivamo pretrpani beskrajnim valovima informacija. Čak i na javnim mjestima moramo trpjeti vizuelne napade džambo plakata, koji u velikoj mjeri odvlače pažnju. Veoma rijetko možemo odvojiti nekoliko mirnih trenutaka za sebe. Čak i kada stanemo na namaz u svojim kućama, mnogi od nas su «elektronski» vezani mobilnim telefonima ili pejdžerima. Danas u većini džamija imam mora podsjetiti prisutne da isključe svoje mobilne telefone. Umjesto da ih podsjeti da se skoncentrišu na svoj namaz kao da im je posljednji, on im govori da isključe mobitele. Nerijetko, čak i u toku namaza, neko shvati da mu je mobitel uključen, pa uporno pokušava da ga ugasi. Ovo je naša svakodnevnica – pod stresom, konstantno ometani i u potrazi za materijalnim bogatstvom. Ovakav način života ima poguban utjecaj na naše duše – odvlači pažnju i vodi nas u stanje zaboravnosti. Jedan od najvećih izazova sa kojim se svako od nas suočava je stalna borba između sjećanja i zaborava – kako učiniti da naša svakodnevnica bude svakodnevnica pokornosti i sjećanja na Allaha.

Po učenju islama između Allaha i ljudskih bića sklopljen je ugovor: «I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: «Zar Ja nisam Gospodar vaš?» - Oni su odgovorili: «Jesi, mi svjedočimo» - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: «Mi o ovome ništa nismo znali.»»(El- A´raf: 172.)

Kao što ovosvjetska stvorenja – Sunce, Mjesec, vjetar, životinje i biljke prirodno pokazuju svoju pokornost (islam), tako svako od nas ima instinktivne težnje ka pokoravanju Allahu.

Sa druge strane, zaborav je kada ljudsko biće suzbija ili potišće ovu prirodnu težnju. Onaj koga zaborav odvede u krajnost i odbije Allaha nije ostao vjeran prvobitnom ugovoru. Srce takve osobe je prekriveno velovima. Ti velovi su povezani sa značenjem kufra, negiranja Allaha.

Izazov za vjernika je da otkrije kako da tu prirodnu težnju očuva živom i izbjegne stalne pokušaje našeg načina života da je prekrije. Pri tome da bi sebi pomogli trebali li bi se pitati: Kakvu ulogu ima islam u mom svakodnevnom životu? Kakvu ulogu ima moja svijest o Allahu pri donošenju odluka? Na koji način danas mogu biti blizak Allahu? Na koji način mogu ojačati i učvrstiti svoju vjeru i pročistiti svoje srce? Kako da živim u odnosu na ostale? Mnogi ljudi se suočavaju sa ovim pitanjima i ponekad pokušavajući da odgovore na njih i ujedno da žive u ovom društvu, okrenu se samo jednom aspektu islama.Tako ćemo naći kod nekih muslimana da uzdižu samo vjerovanje i praksu, a ne pridaju veliku pažnju nadogradnji i njegovanju svog imana. S druge strane, ima i onih koji se samo posvete pročišćenju svog srca, ali to ne temelje na održavanju islamskog vjerovanja i prakse. Sve ove težnje u našoj sredini su pokazatelji da se svi mi borimo da u ovom vremenu živimo kao muslimani. Međutim, mi moramo živjeti u ravnoteži. Moramo održati vjeru i praksu, a istovremeno pročistiti i svoje srce i njegovati svoj iman sa praksom koju su propisali Allah i Njegov Poslanik.

http://www.nahla.ba/

RSS per kategorine Lajme Shfletuesi i Kur'anit

  • RSS per kategorine Lajme